Poput učenika koji nije napisao svoju zadaću predsjednik Mesić traži od stroge učiteljice Europe još dodatnih 30 dana za »rješavanje slučaja Gotovina«. Istodobno, Sanaderova Vlada najavljuje zamrzavanje generalove imovine, kako bi, upravo sada realizirala odluku Vijeća EU o bjeguncima pred Haškim sudom.

Samo dan ranije predsjednik se hvalisao u beogradskim novinama kako će »locirati« odbjeglog generala do 17. ožujka i »imati dokaze gdje se nalazi«, pa je prolongiranje roka očigledno više pokušaj kupovanja vremena nego li »rezervna strategija« kakvom je Mesić želi prikazati. Sanader pak u »cajtnotu« panično vuče poteze koji bi svojom žestinom trebali u očima njegovih europskih vjerovnika stvoriti utisak bespogovorne suradnje. Kako pijesak curi, tako se događaju sve nevjerojatniji obrati, poput u javnosti gromoglasnog reaktualiziranja priče o Gotovininoj kriminalnoj prošlosti zbog koje je u Francuskoj osuđivan. Nakon pompoznog zamrzavanja Gotovinine imovine u propagandne svrhe, jer general u bijegu sigurno ne živi od svoje umirovljeničke plaće, od premijera, koji je u svojim oporbenim danima usred Splita grmio o veleizdajnicima koji žele poniziti »naše generale«, možemo uskoro očekivati da mu još svojeručno nariše hitlerovske brčiće, te uzme uzicu svog kućnog ljubimca i osobno krene u potjeru. Gotovina je tako od heroja postao ne samo zločinac, već običan kriminalac.

Predsjednik svesrdno premijeru pridržava ljestve hvastajući se kako će Gotovina do 17. ožujka biti na haškom pladnju, a istodobno držeći figu u džepu moljakanja dodatnih mjesec dana. Svoj optimizam Mesić »objašnjava« time što su se u lov na generala bacile i »obavještajne službe drugih zemalja pa tako i Francuske«! Uistinu, jak argument, samo nikome nije jasno, kada u tome grmu leži zec za naše nevolje, zašto strane špijune nismo i do sada rentirali, kao da se radi o posudbi automobila? U Hrvatskoj danas svi, od Račana preko Mesića do Sanadera, javno peru ruke od Gotovine, trčeći ususret pobjednicima iz Bruxellesa. Tako je general ostao prepušten samome sebi i Carli del Ponte, u potpunosti izjednačen s dvojicom najvećih balkanskih krvnika, Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, iako to nikako ne može biti istina.