Na kraju će ispasti da je najveća tragedija propasti »Viktora Lenca« slom prijateljstva Ivice Račana i Damira Vrhovnika. Jer, bivši premijer jučer je uglavnom pričao o tome kako se rastavio od svog druga Vrhovnika, koji mu je nekada donosio izdašne političke poene dok je u javnosti slovio kao »crveni menadžer« godine, a točka koja ih je razdijelila bilo je upravo nezajažljivo megalomanstvo dotičnog.

Onako usput, da bi dobio na vjerodostojnosti, Račan je napomenuo kako je napuštao sjednice Vlade kada se raspravljalo o »Lencu«! Kao, to je argument kako on nije zlorabio položaj i utjecao na ishod odluke o desetinama milijuna eura poreznih obveznika koje je država spiskala u Brodogradilištu, ne uspijevši unatoč tome do samoga kraja izbaciti Vrhovnika iz njegove direktorske fotelje, a kamo li ući u trag pravim vlasnicima tvrtke. Račanovo nojevsko zabijanje glave u pijesak, jer oni koji su sjedili u njegovoj Vladi točno su znali što on o tome misli i tako su postupili, naprosto je konstanta njegove politike. Kada kaže»da nije bio upućen u vlasničku strukturu niti način na koji je »Lenac« privatiziran, te da nije znao da je nad pomorskim dobrom uknjižio vlasništvo« Račan izravno priznaje svoju kirivicu i duboko suučesništvo u cijelom slučaju. Jer, koji bi to dobar gospodar povjerio makar i jednu kunu za oporovak nekoga komu ne zna ni ime ni prezime, otkuda dolazi, a kamo li da je prisvojio nešto što očigledno nije njegovo? Radi li se u tom slučaju o glupanu koji unaprijed baca novac, naivčini koji je sklon nasjedati ili čovjeku koji je prisiljen to učiniti ucijenjen, ako ničim drugim, onda »prijateljstvom«?

No ništa nova od političara koji je došao na vlast predstavljajući se kao »socijaldemokrat«, antinacionalist i poštenjačina da bi preuzevši žezlo ostavio bez posla neviđeni broj radnika na koje je poslao i policiju kada su krenuli prema Zagrebu, šurovao s najcrnjim desničarima dok su ovi pozivali na državni udar, te isključivo na svoj brk i bradu pomogao prijatelju Vrhovniku kada je zapao u nevolje. Račanovo »odlučno možda« na kraju ga je skinulo i s vlasti, no on ne mora brinuti da će mu se bilo što dogoditi nakon »istrage«, jer je i sam iznevjerio svoje glavno predizborno obećanje kako će se obračunati s pretvorbenim i inim kriminalom za desetogodišnje vladavine HDZ-a.

To licemjerstvo bez granica očituje se i u konstantnom paktiranju s Ivom Sanaderom, već i Pilatovsko pranje kada na novinarsko pitanje je li išta znao o krimi-priči Ante Gotovine, odgovara: »Kategorički – ne!«. A novinar »Feral Tribuna«, koji je, by the way, tu ovih dana kao »ekskluzivu« objavljenu priču o Gotovininoj mračnoj prošlosti, publicirao još prije dvije godine, Marinko Čulić svjedoči da je za sve čuo od visokopozicioniranog državnog dužnosnika koji ga je, neposredno nakon trećesiječanjske smjene vlasti 2000., o svemu obavijestio. Štoviše, dotičnome, kojemu, razumljivo, skriva identitet, to je dostavila »jedna službena francuska adresa«, pa je za sve logikom stvari znao i sada kategorički Račan.

U stvari, sve su to bezvrijedne gluposti, čemu raspredati o krupnim i sitnim lažima, čemu razvlačiti čovjeka koji je izgubio tako nešto nenadoknadivo kao što je prijatelj.