Naime, nakon pokolja bošnjačkih civila u Stupnom Dolu, hrvatski državni vrh je u prvoj polovici 1994. godine donio odluku da se Rajića iz BiH prebaci u Hrvatsku, gdje ga se rješenjem ministra obrane Gojka Šuška fiktivno zapošljava na mjesto zamjenika načelnika splitskog Odjela MORH-a. Rajić je fiktivni zamjenik načelnika bio od lipnja 1994. do travnja 1996. godine, plaću je, naravno, redovito primao, a s obitelji je bio smješten u splitskom vojnom hotelu "Zagreb".

Za provedbu Šuškova rješenja i naloga da se Rajiću i obitelji mu osigura i odekvatan smještaj bio je zadužen ondašnji pomoćnik ministra obrane, umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs protiv kojeg je policija zbog zloupotrebe položaja i ovlasti nedavno podnijela kaznenu prijavu temeljem koje je splitsko Općinsko državno odvjetništvo uputilo zahtjev Županijskom sudu u Splitu za pokretanjem istrage protiv Rojsa i Ivice Rajića zbog osnovane sumnje da su počinili kažnjiva djela.

Od činjenice da je Rajiću, kako stoji u istražnom zahtjevu, pribavljena nepripadajuća materijalna korist, te da vojnom hotelu "Zagreb" nije podmirio troškove dvogodišnjeg smještaja za sebe i obitelj, bitniji su podaci tko je sve, od najnižih do najviših razina, sudjelovao u njegovu "uhljebljenju" i skrivanju koje je trajalo godinama, odnosno sve do travnja 2003. godine kad su ga u njegovu splitskom stanu otkrili i uhitili pripadnici specijalne policijske postrojbe bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića. A Rajić se s obitelji godinama "skrivao" u splitskom stanu koji mu je, što je nedavno nepobitno utvrđeno, kupljen novcem hrvatskih poreznih obveznika.

Naime, iz dostupne nam dokumentacije posve jasno proizlazi da je bivši haaški bjegunac Ivica Rajić - protiv kojeg je Haag Ministarstvu pravosuđa, a ministar je bio Miroslav Šeparović, dostavio optužnicu 1995. godine, ali se ona, usput rečeno, "zagubila", a državni vrh je uporno tvrdio da ne znaju gdje je Rajić, odnosno da nije u Hrvatskoj, što je, naravno, bila laž - s poduzećem Mepling iz Opuzena, odnosno njegovom splitskom podružnicom 27.ožujka 1996. godine sklopio ugovor (br. 612/96.) o kupnji stana.

Rajić je navedenim ugovorom kupio stan na predjelu Škrape-Blatine, preciznije u stambenoj zgradi u Šimićevoj broj 31, a kupoprodajna cijena stana iznosila je 199.936 "pokojnih" DEM, odnosno 739.083,41 kunu. Navedeni iznos je plaćen 3. travnja 1996. godine nalogom HVO-a Grude Hrvatskoj banci Mostar za prijenos novca poduzeću Mepling iz Opuzena preko Jadranske banke Šibenik.

Nalog za prijenos novca potpisali su Jelavićevi bliski "poslovni" suradnici Ivan Medić i Miroslav Rupčić. Osim što je navedenom "transakcijom" počinjeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ zbog toga što je bivšem haaškom bjeguncu Ivici Rajiću pribavljena nepripadajuća imovinska korist u iznosu od 739.083,41 kunu, a zbog čega će protiv Jelavića, ali vjerojatno i ne samo njega, uskoro biti podnesena kaznena prijava, dosad otkriveno nepobitno potvrđuje da je u slučaju Rajić značajnu ulogu imao i nekada moćni Ante Jelavić.

Kao što je poznato, Jelavić se zbog slučaja Hercegovačke banke, zajedno sa svojim bliskim suradnicima, a među kojima je i iz vremena kupovine Rajićeva stana Jelavićev bliski suradnik i bivši direktor Hrvatskog osiguranja Mostar Miroslav Rupčić, od prošle godine nalazi u sarajevskom pritvoru. Naime, njega i družinu mu tereti se da su nezakonito "dijelili" novac koji je od 1997. do 2001. godine hrvatska komponenta Vojske FBiH dobivala od Hrvatske. Većina novca koji je redovito pristizao iz Hrvatske, a kako tvrde bosanskohercegovački mediji, navodno se radilo o iznosu od oko 100 milijuna eura, preusmjeravana je na račun propale Hercegovačke banke u kojoj je, što je posebno važno naglasiti, najveći dioničar bila tvrtka "Monitor M" vlasnik koje je trenutačno pritvoreni Ante Jelavić.

Nekoliko godina nakon što je kupio stan bivšem haaškom bjeguncu Ivici Rajiću, i Ante Jelavić je u Splitu kupio i na svoje ime ukljižio (Pred. 14. listopada 1999. Z-6894/99.) stan "pristojne" kvadrature. Stan površine 131,30 m2, uz garažu površine 19,50 m2, posebni je, kako piše u dostupnoj nam dokumentaciji, dio zgrade zvane Bobanovi dvori. Osim navedene, Jelavić je, kako tvrde bolje upućeni, navodno vlasnik i drugih nekretnina u Hrvatskoj i BiH, a osnovano se sumnja da ih je kupio novcem doznačenim iz Hrvatske.

Je li to točno ili ne, pokazat će istraga koju, temeljem sporazuma o suradnji, zajednički provode za to nadležne državne institucije Hrvatske i BiH. Rezultat te suradnje je i otkriće da je Jelavić donio odluku o kupovini Rajićeva splitskog stana, a daljnjom zajedničkom istragom bi se uskoro, kako tvrde naši izvori, moglo ući i u trag nekim jatacima odbjegloga generala Ante Gotovine, odnosno mogli bi se otkriti izvori financiranja njegova skrivanja. Naime, bolje upućeni tvrde da se Gotovinino skrivanje, među ostalim, financira i "nestalim" novcem propale Hercegovačke banke. Ako je navedeno točno, a po svemu sudeći jest, onda o tome zasigurno puno zna trenutačno pritvoreni Ante Jelavić. Ali i ne samo on.