Je li Račanova uredba o prisluškivanju bila, ako ne motor, a onda barem kotač ili opruga, ili tek mrtvo slovo na papiru, o tome će se očitovati Ustavni sud. Bivši ustavni sudac a sadašnji pučki pravobranitelj Jurica Malčić pokrenuo je na Ustavnom sudu preispitivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti RH za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama, koju je Račanova vlada donijela 2003., a sumnja se da je ta uredba kompliciranog naziva omogućila POA-i nezakonito prisluškivanje građana. Raspetljavanje obavještajne afere s novinarima tako se preselilo na Ustavni sud, koji se valjda neće voditi maksimom da je šutnja zlato te čekati da se prašina slegne a sporna uredba »odumre«. U njegovim je ladicama odložena i VIP-ova tužba, kojom taj operater već otprije traži očitovanje Ustavnog suda o toj uredbi.

Odiše li Račanova uredba zadahom udbaških vremena, u kojima je zaštita ljudskih prava bila na začelju, te jesu li hrvatski špijuni u njoj mogli naći »modus operandi«? Vremenski odmak od tog vremena je malen i ne bi bilo čudno da su špijuni posegnuli za sredstvima, neprimjerenima demokratskim pravilima, ali sasvim spojivima s propisom Račanove vlade. Uredba duboko zadire u područje ljudskih prava i sloboda, a operativce mami, pa i tjera, da zavire u različite, pa i intimne aspekte života ciljanih »objekata«. Očekivati od špijuna da će biti suzdržani sasvim je bespredmetno. No može se pretpostaviti da tvorci Uredbe nisu ni mislili da špijuni moraju imati svezane ruke, nego baš suprotno.