Objasnite kakav je Vaš sadašnji status - jeste li nacionalni zaslužni heroj, bjegunac, osuđeni kriminalac, pisac knjige koja otkriva pozadinu unutrašnjopolitičkih sukoba u Francuskoj ili francuski obavještajac koji ne smije govoriti sve o svome avanturističkom životu?

— Za neke moje sunarodnjake sam vjerojatno heroj, ali još više žrtva. Bio sam bjegunac više od 14 godina. Zasigurno nisam bio "convicted criminal" osim u snovima mojih neprijatelja i nižih policijskih agentura.

Kada ste i kako postali prijatelj i partner s Hrvatom Antom Gotovinom, velik dio života proveli ste zajedno, dijeleći sudbinu. Smatrate li sebe francuskim patriotom i kakvu ste pomoć i suradnju u tome dobivali od Gotovine?

U tom vremenu su Francuzi tek otkrivali te tehnike. Ante se tada pokazao kao jedan od najboljih padobranaca na obuci i dosta smo se zbližili.

Naša se učinkovitost vrlo cijenila. Perfektno smo se nadopunjavali u akcijama. Uvijek smo djelovali u zadanom okviru i za dobrobit države. Pokazao se kao čovjek od akcije s izvanrednom hrabrošću i vrlinama.

— Nisam upoznat s trenutačnom sudskom kartotekom koja mu se pripisuje. Bila je potpuno čista kad smo formirali svoj tim, dakle sve do dolaska komunista i socijalista na vlast i njihove volje da "sijeku glave"... Mitterrand nije bio jedan od blažih, opijen vlašću koju je čudom dobio.

Moja sudska kartoteka je još i danas čista jer sam uložio žalbu na presudu od 5 godina uvjetno iz siječnja 2003. godine koja je izrečena tijekom suđenja namještenog na skandalozan način.

Ante i ja nismo zajedno počinili nikakav zločin.

Što se tiče Ante, objašnjenje vjerojatno leži u potrebi da se izmisle ili uveličaju nevažne priče, kvalificirajući ih "zločinima", a to je dobro poznata metoda političkih policija. Ta je metoda uvelike bila već korištena protiv nas na početku našeg zajedničkog bijega kada smo bez ijednog dokaza optuženi da smo počinitelji napada na vojni kamp (vojarna Foix, u Ariegeu) te da smo otuđili naoružanje za budući "državni udar".

Moje mišljenje je da se unatoč odlasku Mitterranda i njegova "ganga" iste navike i "dirties works" nastavljaju...

Mnoge francuske policijske službe se ne ističu provjerom zaprimljenih "tjeralica". Stoga ih je dovoljno množiti, bez i jednog truna istine, i na taj način nauditi i stvoriti reputaciju "kriminalca".

Prema novinskim tekstovima Vi i Gotovina bili ste dio poluslužbene tajne organizacije koja je prikupljala podatke o kriminalnim radnjama Mitterrandove ljevice, a specijalne misije uključivale su i ispitivanje i otmicu draguljara Solomona, osumnjičenog kao "perača novca" za Mitterranda. Mitterrand je Vas i Vaše kolege optužio da pripremate desničarski državni udar protiv njegove socijalističke vlasti?

— Bili smo stvarno vrlo cijenjeni s obzirom na učinkovitost u provedbi nama povjerenim zadaćama, a također i zbog apsolutne diskrecije.

Što se tiče spomenutog Henrija Solomona, ne znam ništa o tom vrlo sumnjivom slučaju. Taj dosje koji su eksploatirali "određeni" žandari opijeni novom vlašću ponajprije je poslužio u pokušaju našeg ocrnjivanja kod naših brojnih prijatelja. Kasnije je postao razlogom mnogih zahtjeva za izručenje diplomatskim putem ili preko Interpola kad su već odustali od neuspješnog traganja za mnom u inozemstvu nakon mnogo godina.

"Sindrom Allende", panični strah od žešće reakcije desnice (koja je zapravo bila vrlo pokorna) navodila ih je da stalno slute pripreme strašnih stvari.

Kako bi mu se dodvorili, darovali su mu lažnu urotu koja će ubrzo prerasti u projekt eliminacije samog predsjednika. Izvršitelj sam "naravno" ja, izabran kao number one, koji naglo postaje ubojica s vojskom profesionalaca spremnih na sve, među kojima i Ante.

To sve naravno bez ijednog dokaza, ali to omogućava pravdanje znatnih troškova Predsjedništva. Mitterrand se okružuje bliskom gardom od 92 žandara... Novca je za te ljude bilo napretek.

Nisam dovoljno dobro poznavao Mitterranda da bi znao da li se bavio ili ne nezakonitom trgovinom oružja ili nečeg drugog. Međutim, trebalo mu je novca kako bi on i "njegove obitelji", a da ne govorimo o ljubavnicama, živjeli u raskoši.

Cijeli taj svijet je živio bez nadzora i nezakonito na račun sredstava Republike. Mitterrand zasigurno nije davao svoj vlastiti novac socijalističkoj partiji, Mitterrand nikada kod sebe nije imao novca da plati jednu jedinu kavu svojim kurtizanama.

Kako tumačite činjenicu da je, nakon dolaska oporbe i bivše komunističke vlasti u Hrvatskoj (2000. godine), Ante Gotovina osumnjičen kao vođa pripreme desnog puča protiv te vlasti. Je li se stoga Gotovini dogodila ista stvar - da mora bježati pred političkim progonom, prvo, francuske Ćelije koju je formirao Mitterrand, a zatim i pred "ćelijama" hrvatskih vlasti?

— Čini se evidentno da se bivšim komunistima u Hrvatskoj dojmila genijalna ideja: lažna urota protiv države.

Hladno je žrtvovan, kao davno u Francuskoj, od nove vlasti koja nije mogla tolerirati nazočnost autentičnog heroja, koji u budućnosti nove nezavisne Hrvatske može odigrati jednu o važnijih uloga. U vrijeme komunista bi vjerojatno doživio fatalnu "nesreću".

Jesu li uopće optužnice i presude, dokumenti koji su objavljeni sada u hrvatskim medijima, faktični ili je riječ o podmetnutim falsifikatima? Postoji li u Francuskoj isto mogućnost stvaranja montiranih političkih procesa, objasnite francusku političku kulturu u kojoj se vlo malo piše i govori o takvim unutrašnjopolitičkim sukobima političkih elita?

Političke bitke se u Francuskoj uglavnom izvode u rukavicama, ali su smrtonosne. Za mene je bilo veliko razočaranje vidjeti obujam iskvarenosti sustava pod socijalistima, što čini da je danas teško istjerati pravdu.

U svojoj ste knjizi "Državna lovina" (Gibier d'etat) napisali kako se ponosite životom, borbom i sudbinom vašega hrvatskog prijatelja Ante Gotovine, te da je on uspio ostvariti i dobru suradnju s Amerikancima - objasnite što to zapravo znači?

U svojoj zadnjoj odlučujućoj ofenzivi dobio je u najmanju ruku njihovu tehničku podršku. Ništa manje nego satelitske snimke neprijateljskih položaja.

Ono što je nevjerojatno jest vidjeti ih kako se sada pridružuju lovu na njega. Taj obrat u ponašanju zapravo proizlazi od političkih, a ne od vojnih vođa.

Premda je na sudu dokazano da je riječ o montiranim optužnicama protiv Vas i Ante Gotovine, osude ipak nisu potpuno izbrisane?

— Očito se na najvišoj razini strepjelo od zahtjeva za odštetu i samim time od dodatnog eksponiranja tog skandala ljevice.

Poruka koju šalje vlast je sljedeća:

— Naravno da sam poznavao Antu Gotovinu, ali nije na meni da kažem koji će biti njegov konačni izbor.

Ne vjerujem da priželjkuje biti tretiran kao kriminalac od ljudi koji nikada nisu riskirali svoj život, preobučeni u pravednike i koji sa žestinom govore o onome što ne poznaju. Dobro zna da ga neće saslušati i da će još jednom biti unaprijed osuđen. Dapače, taj sud za pravdanje svojeg postojanja ima potrebu dokazivati svijetu koji bi mu se trebao diviti da ne procesuira samo Srbe.

Osim toga, već je doživio izdaju dok je bio u službi Francuske.

Sve je to duboko bolesno i nezdravo. Ako generalu Anti Gotovini treba biti suđeno, neka mu sudi hrvatski narod.

Premda tri puta osuđen za kriminal, Ante Gotovina zadržao je francusko državljanstvo, susretao se s predstavnicima francuskih vlasti i vojske, te na kraju nesmetano produžio francusku putovnicu samo dva mjeseca prije podizanja optužnice Haaškog suda?

U vrijeme tih događaja Ante nije bio u Francuskoj. Teško je normalno dakle biti kriv, ali čini se da u Francuskoj to nije čudno.

Erulini potječu iz poznate francuske vojničke obitelji, stalo im je do tradicionalne obiteljske časti i Dominique se zaklinje da nikada niti on, niti u zajedništvu s njima Hrvat Ante Gotovina nisu počinili nikakav zločin ... Erulin je siguran da je navodna kriminalna Gotovinina prošlost montirana, kao što je, uostalom bila, na sudu dokazano montirana i njemu osobno. To objašnjava u svojoj knjizi "Državna divljač".