Ne možemo se oteti dojmu da su konzervativne tendencije u društvu sve jače, ali su daleko od salonskih rasprava o medicini i jeziku. Vidimo ih u rastućem euroskepticizmu, nezadovoljstvu braniteljskih udruga, negodovanju u HDZ-ovu »izvornom članstvu« te u porastu popularnosti Hrvatske stranke prava i drugih posve desnih političara. Najava skretanja udesno točnije će se očitati iz nedavnih izjava i poteza glasonoša desne scene nego iz lamentiranja postoji li u Hrvatskoj lijevi i desni pravopis

Kolekcija hrvatskih političkih fenomena upotpunjena je proteklih dana još jednim. Riječ je o borbi protiv radikalne desnice, koju su povele, ni manje ni više, stranke desnice i desnog centra. Izazvani aferama i skandaloznim ponašanjem javnih osoba na rubu politike - na primjer, članovi Bioetičkog povjerenstva ili pojedini jezikoslovci - desni su politički lideri počeli odguravati od sebe nasljeđe koje njihova opcija nosi na leđima.

Andrija Hebrang, HDZ-ov magnet za desno biračko tijelo, tako je odlučno odbacio zamisli liječnika koji smatraju da je glavna medicinska knjiga Biblija, dok je Demokratski centar, stranka-članica vladajuće koalicije, zatražio da Vlada uopće ne raspravlja o radikalnim konzervativnim rješenjima određenih društvenih problema. Pritom su posebno naglasili zabranu rada nedjeljom, raspravu o zabrani pobačaja i medicinskog potpomaganja začeća te uvođenje novog pravopisa hrvatskog jezika. Zahtjevi DC-a - koji u Vladi drži značajno ministarstvo pravosuđa - zapravo su još jedan signal ultrakonzervativnim krugovima da neće naići na podršku u vrhu vlasti, koju su možda očekivali.

Javnost ta pitanja prepoznaje kao točku rascjepa između liberalne i konzervativne politike, pa čak i kao najavu radikalne desne revolucije, koja bi trebala promijeniti društvenu klimu u zemlji. Doista, emitiranje izjava pojedinih liječnika, poput dr. Damira Bukovića, na javnoj televiziji podsjetilo je na rane devedesete godine, kada je u sličnim ulogama nastupao don Anto Baković ili kada se u rasprave o jeziku uključivala cjelokupna hadezeovska akademska desnica - od dr. Nedjeljka Mihanovića do dr. Hrvoja Šošića. No, velika je razlika što je tada bila riječ o uglednim i utjecajnim članovima vladajuće stranke, dok je danas riječ o osobama marginalnog političkog utjecaja. Njihova je današnja zadaća testiranje javnosti i opravdavanje vlastitih aktivnosti koje čine na državni trošak.

Ipak, ne možemo se oteti dojmu da su konzervativne tendencije u društvu sve jače, ali daleko od salonskih rasprava o medicini i jeziku. Vidimo ih u rastućem euroskepticizmu, nezadovoljstvu braniteljskih udruga, negodovanju u »izvornom članstvu« HDZ-a te porastu popularnosti Hrvatske stranke prava i nekih posve desnih političara. Najava skretanja udesno točnije će se očitati iz recentnih izjava i poteza glasonoša desne scene, nego iz lamentiranja postoji li u Hrvatskoj lijevi i desni pravopis.

U političkom životu i medijima sve je prisutnije nezadovoljstvo suradnjom Vlade s Haaškim sudom u slučaju generala Ante Gotovine. Braniteljske udruge sve žešće i bez odmaka napadaju Sanaderovu vladu zbog intenzivirane potrage za odbjeglim generalom, te najavljuju javno iskazivanje nezadovoljstva dođe li do njegova izručenja. Da je stvar ozbiljna, potvrđuju recentne izjave predsjednika Mesića, koji smatra da neće biti desne pobune.

U vladajućem HDZ-u događaju se zanimljivi ekscesi. Đuro Perica, »barakaš« i jedan od osnivača stranke, počeo je u medijima kritizirati stranački vrh optužujući ga za popustljivu i lošu politiku prema Europskoj uniji. Perica jednostavno smatra da HDZ treba (p)ostati posve konzervativna stranka čiji je primarni interes zaštita hrvatskih nacionalnih interesa, u što se ne uklapa brz ulazak u Europsku uniju. U tome ga, kaže, podržava devedeset posto članova stranke, što zvuči malo vjerojatno. Ali da iskusni Perica nije istupio samo u svoje ime, i da ga podržava barem udruga izvornih članova »Dr. Franjo Tuđman«, to je također izvjesno. Podrži li ga još i, recimo, Branimir Glavaš ili netko sličan, moći ćemo opet govoriti o frakcijama u HDZ-u, dokinutim izbacivanjem dr. Pašalića iz stranke 2002. godine.

Da je suradnja s Haagom činjenica koja Hrvatsku gura dalje od EU-a - prema mišljenju njezinih građana - pokazuje posljednje istraživanje jednog dnevnog lista prema kojem bi samo 47,3 posto građana željelo ulazak u Uniju. Prije samo mjesec dana bilo ih je pet posto više, 52,1 posto. Što je pritisak zbog Gotovine veći i mogućnost njegova izručenja bliža, to sve manji dio javnosti želi da hrvatski glavni grad postane Bruxelles.

Uspjeh u podizanju političkog rejtinga, ali i međustranačkom dogovaranju, ima i HSP. Od rubne desne stranke, koju HDZ još 2003. nije htio prihvatiti u Vladu, đapićevci su trenutačno najbolja politička udavača. Prema posljednjim su istraživanjima, s 8,3 posto glasova, četvrta hrvatska stranka iza SDP-a, HDZ-a i HNS-a te daleko ispred HSS-a i HSLS-a. Uoči lokalnih izbora u HSP-u nemaju problema u koalicijskim dogovorima i s lijevim i s desnim strankama. Njihovi bi saborski glasovi, zaškripa li podrška manjina ili HSU-a Sanaderovoj vladi, također mogli zatrebati, no tada će i oni ući u vlast. Porast utjecaja HSP-a očit je znak desnih gibanja hrvatske političke pozornice.