Bankarski sektor u Hrvatskoj i lani je ostvario ogromnu bruto dobit, najveću do sada, od ukupno 3,7 milijardi kuna. Ukupna aktiva banaka popela se na čak 230 milijardi kuna što je za 12,8 posto više u odnosu na godinu ranije, te za gotovo 25 milijardi kuna više od hrvatskog bruto društvenog proizvoda koji je na kraju 2004. godine iznosio 27,5 milijardi eura, odnosno oko 206 milijardi kuna. Istovremeno, banke su u prošloj godini, unatoč restriktivnim mjerama Hrvatske narodne banke koja je uvela graničnu obveznu pričuvu, najviše pridonijele rastu inozemnog duga, te su visinom duga u apsolutnom iznosu pretekle državu. U 2004. godini prirast ukupnog inoduga iznosio je 6,57 milijardi dolara, od čega 2,86 milijardi dolara otpada na banke. Time su one svoj dug prema inozemstvu s 7,34 milijarde dolara krajem 2003. godine povećale na 10,2 milijardi dolara krajem 2004. godine. Nakon banaka, inozemstvu je najviše dužna država 9,9 milijardi dolara, dok je dug poduzeća, odnosno ostalih sektora, iznosio 7,8 milijardi dolara. HNB je tako početkom ove godine ponovno bio prisiljen povećati graničnu obveznu pričuvu s ranijih 24 na 30 posto (na 100 dolara povučenih iz inozemstva banke moraju 30 dolara beskamatno deponirati na račun u HNB-u).

No, analitičari ocjenjuju kako je riječ o vatrogasnim i zakašnjelim mjerama koje neće spriječiti rast vanjskog duga. Zbog eventualne nestašice kapitala na domaćem tržištu poduzeća bi mogla posegnuti za izravnim zaduživanjem u inozemstvu čime bi ukupni dug dalje rastao, sve dok, tvrde analitičari, domaća štednja ne bude bila dovoljno visoka da odgovori na pojačane potrebe za potrošnjom i investicijama države, korporativnog sektora i građana. Uvesti 50-postotni beskamatni depozit u HNB-u na svaki uvezeni dolar kao krajnju restrikciju koju je guverner spomenuo značilo bi utjecati na redukciju kredita i eventualni porast kamatnih stopa što je nezahvalno i u političkom smislu. Premijer Ivo Sanader pozdravio je odluku guvernera Željka Rohatinskog oko novih restrikcija, međutim, prejake restrikcije mogle bi povećati nezadovoljstvo kod građana. Balansiranje između nacionalnih interesa i političkih poena, i igranje s vanjskim dugom, bilo je tema i za bivše Vlade, posebno uoči izbora, pa možda i u tome treba tražiti razloge za kašnjenje potrošačke stege. Naime, koliko god monetarna vlast bila nezavisna, pritisak izvršne vlasti ne može se izbjeći ni kod tempiranja restriktivnih monetarnih mjera.

Najveću bruto dobit od 1,29 milijardi kuna lani je ostvarila Zagrebačka banka, slijedi Privredna banka Zagreb s 833 milijuna kuna bruto dobiti, potom Erste&Steiermarkische banka 364 milijuna kuna, Hypo Alpe-Adria banka 287 milijuna kuna, HVB Splitska banka 241 milijuna kuna, dok je Raiffeisen banka ostvarila 208 milijuna kuna bruto dobiti. Tih šest banaka same nose 3,2 milijardi kuna ili čak 87 posto ukupne bruto dobiti svih 37 banaka registriranih u Hrvatskoj. Prve dvije banke su u vlasništvu talijanskih banaka, Zabin većinski vlasnik je UniCredito, a PBZ-ov Intesa, dok su ostale banke u vlasništvu austrijskih financijskih institucija, pa je jasno kamo odlazi gotovo cijela dobit hrvatskog bankovnog sustava. Osim profitabilnosti i visoke zaduženosti, jedno od glavnih obilježja domaćeg bankovnog sustava jest i koncentracija dobiti i kapitala u šest najvećih bankovnih grupacija. Iste banke koje imaju najveću dobit, drže i najveći udio u aktivi svih financijskih institucija, samo što im je redoslijed ponešto izmijenjen. I po visini aktive, prva je Zaba s aktivom od 57,6 milijardi kuna, PBZ je godinu završio s 41,8 milijardi kuna aktive, Erste s 25,8 milijardi, RBA s 24,4 milijarde kuna, HVB Splitska s 21,4 milijarde kuna, te Hypo sa 17,1 milijardi kuna aktive. Tih šest banaka drži 80 posto ukupne aktive banaka. Od 37 banaka, samo su dvije poslovale s gubitkom, Požeška, koju preuzima Podravska banka, te Dresdner Bank Croatia. Neto dobit lako je izračunati s obzirom da porez na dobit iznosi 20 posto.

Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček kaže kako još nema strukturu prihoda banaka, međutim, vjerojatno se težište s kamatnih ili funkcionalnih prihoda prebacuje na prihode od naknada, što je općenito tendencija u razvijenim bankovnim sustavima. Isto vrijedi i za udio bankovne aktive u BDP-u jer što je zemlja razvijenija, taj je udio veći. Hrvatska ulazi među srednje razvijene sustave te je sad na razini nekih zemalja u trenutku kad su ulazile u Europsku uniju, Grčke, Portugala i Španjolske, kojima se udio aktive u BDP-u tad kretao oko 110 do 120 posto.

– Ako se govori o zaduživanju države na domaćem tržištu, onda odnekud mora doći kapital kojeg u zemlji nema, a taj ventil su banke, pojašnjava Bohaček. Napominje da je HNB-u povjeren mandat da inodug drži pod kontrolom, iako središnja banka nema druge mjere osim monetarnih.