Bilo je pitanje dana kada će se netko od predstavnika društvene elite, potpomognut političkim prilikama u zemlji, pokušati prometnuti na upražnjeno mjesto vođe hrvatskih euroskeptika. Najbrži je, čini se, bio Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, koji je zajedno s Hrvojem Hitrecom i nekoliko podjednako uglednih suboraca održao u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskoga slova, na tribini na kojoj se govorilo o »sudbini kulture i nacije«. Tom je prigodom usvojena »Izjava o stanju kulture i nacije«, u kojoj se naglašava da hrvatska budućnost ne mora isključivo biti u Europskoj uniji, jer će tamo identitet nacije biti ugrožen.

Tribina je održana na godišnjicu prvog javnog nastupa HDZ-a i dr. Franje Tuđmana, koja je 1989. razbila »hrvatsku šutnju«. Danas Zidić i Hitrec govore o »drugoj hrvatskoj šutnji« kako bi se prikazali nastavljačima nacionalne politike dr. Tuđmana. Ambicija je jasna i otkrile su je teške riječi na račun političkog vrha zemlje koji pregovara s »neprijateljima Hrvatske« što žele »robovsku« ulogu naše zemlje u EU. Ukratko - ulazak u EU treba odgoditi, jer se jedino tako hrvatski identitet može zaštititi.

Sudionici skupa u DHK, dakako, vide sebe na mjestu zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa. To nije neočekivano. Ambicije Igora Zidića daleko su poznate. Predsjedničko mjesto u Matici trebalo je poslužiti kao odskočna daska za kandidaturu za Pantovčak, no u tome ga nije podržala niti jedna stranka. Vrh HDZ-a rezolutno ga je odbio. Nije li sadašnji euroskepticizam rezultat i te spoznaje? Jedna nedavna televizijska emisija pokazala je Zidića kao nespremnog hrvatskog branitelja. Tamo je, iznimno žestoko, Žarko Puhovski omalovažavao hrvatsko proljeće iz 1971. Zidić je sjedio pokraj njega i šutio. Bez obzira što još iz 1971. Puhovskog pamtimo kao svjedoka optužbe hrvatskih nacionalista, a Zidića kao nacionalista samog. Očito, Zidić je u nedjelju prekinuo vlastitu hrvatsku šutnju. Baš kao i ostali oratori, odnosno potpisnici Izjave o stanju kulture i nacije: nitko ih ni dosad nije sprječavao da govore. Međutim, broj euroskeptika je u porastu, konzervativcima raste rejting, pa eto prilike da se opet oglase nacionalni demagozi, vječno zabrinuti za svoj društveni položaj.