Imam pametnijeg posla od ispijanja kava i glumljenja nacionalnog konsenzusa, odbrusio je jučer predsjednik pravaša Anto Đapić prije nego što su dogovorena imena članova Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU.

Politički konsenzus oko ulaska Hrvatske u EU početkom godine činio se kao najveći iskorak u demokratskom životu Hrvatske i dokaz političke zrelosti neophodne da bi se na optimalan način ušlo u europske integracije. No kako je Damoklov mač »slučaja Gotovina« sve pogubnije visio nad našom glavom, tako je splašnjavao i entuzijazam hrvatske političke elite koja je svoju nervozu zbog gubitka 17. ožujka kao datuma početka pregovora sve češće počela manifestirati svojom tradicionalnom netrpeljivošću i međusobnim jalom. Nije samo Đapić nezadovoljan zbog odugovlačenja oko osnivanja Nacionalnog odbora i nepostojanja Vladine strategije za približavanje EU, koja je, bez Gotovine u Haagu, očigledno posve uzaludna, već se i cijela nacija, iznurena briselskim forsiranjem »mrkve i batine«, sve više okreće euroskepticizmu. Istraživanja pokazuju da 53 posto hrvatskih građana ne bi ni okom trepnulo kad bi im netko rekao da će se Europska unija raspustiti, a deset posto bi osjetilo veliko olakšanje da se to dogodi! Da su Hrvati sve više apatični, svjedoči i podatak da je ovdje 10 posto više populacije nezadovoljno svojim životom od prosjeka Europske unije, a polovica ispitanih ne vjeruje da će se nešto promijeniti na bolje u sljedećih godinu dana.

Sveopćoj konfuziji ovih dana pomaže i hrvatska vlast čija zakašnjela potraga za odbjeglim generalom sve više liči na farsu, pogotovo kada policija obija kućne pragove tražeći Gotovinu kao da se radi o neprijavljenom turisti. Štoviše, sada je kao njegov jatak sumnjiv i velečasni Zlatko Sudac, karizmatični svećenik, kojeg se provjerava na temelju jednog običnog novinskog teksta, što je do jučer bilo nezamislivo. Bilo kako bilo, kada se hrvatska bajka o laganom i skorom ulasku u Ujedinjenu Europu počela raspadati, naglo se povećao broj vračeva, gatara, mađioničara i ćirimbibista svih specijalnosti koji »znaju« gdje je uzrok svih naših nevolja.

Nažalost, niti osnivanje Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, niti njegov kvalitetan sastav neće promijeniti hrvatski fatalizam i vjerovanje da se u našoj europskoj sudbini nešto može promijeniti jedino deus ex machina. Zato se i Sanaderovo druženje s oporbom doživljava kao spiritualno prizivanje duhova, uvjerljivo poput »Snjeguljice i sedam patuljaka«. Haj, li, haj, lo!, pjevaju po europskoj šumi premijer i njegovi sudruzi ne bi li sami sebe ohrabrili i odagnali strah od toga što ih čeka kraj sljedećeg drveta.