Predsjednik i sada smatra da se datumom ne trebamo opterećivati. Njegov je stav da Hrvatska treba nastaviti potragu za Gotovinom i prikupljanje dokaza o svemu dosad poduzetom, a među njima su, kako doznajemo, odnedavno i indicije koje ukazuju na njegovo moguće boravište. Predsjednik je u Bruxellesu svoje sugovornike uvjeravao da se istražuju sve informacije o njegovim mogućim skrovištima u Hrvatskoj, ali i »pravci kretanja izvan Hrvatske«. Mogućnost da informacije o tome procure prije vremena iz obavještajnog sustava šef države ne otklanja, ali poručuje da će se sve koji zakažu, ili se utvrdi da su propusti njihovi, ovaj put ozbiljno i bez fige u džepu sankcionirati.

Predsjednik Mesić i nakon Bruxellesa ima isti prijedlog - bez obzir na pritiske, hrvatske vlasti trebaju odraditi sve kao da će pregovori početi sutra, a u potrazi za Gotovinom sada traže i pomoć stranih obavještajnih službi. Državni vrh - Predsjednik, premijer i predsjednik Sabora - uputili su državnicima EU-a i Haagu dokumentirani popis svega što su hrvatske tajne službe i druge institucije dosad poduzele. Hrvatska je od 626 haških uvjeta njih 625 ispunila. Stoga šef države glasno pita nije li nepravedno Hrvatsku zbog toga kažnjavati? Kome koriste pritisci na Hrvatsku, pita glasno Mesić i ujedno odgovara: »Što je veći pritisak na Hrvatsku, veći je euroskepticizam iznutra. Kome to treba?«

I dalje, na žalost, ima dojam da vjerodostojnost nismo posljednjim utrostručenim naporima pojačali i da se u Europi i sada pitaju zašto sve to nije učinjeno ranije. Zašto smo toliko kasnili i s Gotovinom, procesuiranjem pomagača u skrivanju haaškog bjegunca Ivice Rajića, ahmićke skupine? S takvim se dojmovima šef države vratio iz Bruxellesa, gdje je pokušao progurati tezu da Hrvatska nema nijedan razlog da skrivanjem Gotovine ugrozi nacionalne interese. No, za njega, kako čujemo, Gotovina nije general zaslužniji od Markača i njemu sličnih koji se danas, nakon što su se odazvali Sudu u Haagu, pripremaju za obranu sa slobode. Predsjednik Mesić je za generala Gotovinu »čuo tek nakon Oluje«, a zadnje vrijeme podsjeća da se jedino ondašnji ministar MUP-a Josip Boljkovac protivio uvođenju legionara u Domovinski rat.

Prema onom što smo čuli, Predsjednik sumnja da su svi dolazili s domoljubnim porivom, što su poslije potvrdile i »neke njihove nedopuštene aktivnosti«.

Čini se da se u tom razilazi s premijerom Sanaderom. Mesić, naime, smatra da ne može doživotnu punomoć za podizanje mirovine uživati Gotovinina supruga. Ako od mirovine žive njegova djeca, postoji mogućnost određivanja alimentacije, smatra Mesić uvjeren da smo i zbog Gotovinine mirovine i imovine »još nedovoljno vjerodostojni«. Premijer Sanader se, pak, poziva na europsku Konvenciju o zaštiti prava obitelji u takvim slučajevima i ne vidi razloga za »zamrzavanje mirovine bjeguncu umirovljeniku«. S tim se, čini se, šef s Pantovčaka ne slaže podsjećajući da su i srpskim umirovljenicima, kad su izbjegli, mirovine obustavljene.

Nemire u zemlji i zveckanje oružjem iz Hvidre Predsjednik ne očekuje, ali ni pad Vlade ako pregovori ne počnu 17. ožujka. Njegov je stav da će Vladu održati ili rušiti gospodarski napredak zemlje, zapošljavanje, bolji standard, a ne Gotovina niti pregovori s EU-om.