Novi list: 07. 03. 2005.
Bebe, a ne zločinci
Piše: Branko Mijić
Zaista je odbjegli general Gotovina posljednja sitnica zbog koje Hrvatska ne bi smjela ući u Europsku uniju. Jedan čovjek osumnjičen za ratni zločin na kojeg reži Carla del Ponte ne znači ništa u odnosu na našu nebrigu prema nerođenoj djeci.
Jer, činjenica da u Lijepoj našoj trudnice nigdje više ne mogu obaviti pretragu koja omogućuje uvid u kromosomsku sliku bebe prije rođenja, što je pogotovo bitno za one s visokim rizikom od Dawnovog sindroma, govori o slici i prilici našeg društva koje je u moralnom i materijalnom rasulu. U stvari, gotovo je nemoguće izmisliti porazniju legitimaciju koja bi govorila o nečijoj barbarskoj prirodi od toga da trudnice iz cijele Hrvatske ne mogu nigdje obaviti jedan tako »normalan« medicinski pregled kao što bi trebala biti amniocenteza. Još je strašnije zamisliti gravidnu ženu koja iz Dubrovnika mora putovati po snijegom okovanoj domovini do Zagreba ili Rijeke gdje doduše postoje laboratoriji, ali tako preopterećeni da su njihova vrata zatvorena ili se u najboljem slučaju primaju predbilježbe za pregled plodove vode tek za mjesec dana!
Još poraznije od saznanja da u Hrvatskoj trudnice ne mogu ostvariti zakonom zajamčeno pravo na prenatalnu skrb jest odgovor Ministarstva zdravstva kako trenutno »nema sredstava za rješavanje ovog problema«! Tsunami politika bivšeg ministra Andrije Hebranga i forsiranje »kadrova sposobnih provoditi program HDZ-a«, koju očigledno nastavlja i njegov nasljednik Neven Ljubičić, definitivno je dokrajčila hrvatsko zdravstvo. »Poslije mene potop«, odlučio je već na početku svog mandata Hebran
g, svjestan da se, za razliku od hrvatskih trudnica koje to ne mogu ni u Hrvatskoj, on može liječiti u Austriji ili bilo gdje u svijetu gdje to njegova prostata poželi. Zahvaljujući dobrotvoru Sanaderu i sponzoru Shimadzuu koji nisu tako velikodušni prema hrvatskim majkama koje, živeći u strahu od abnormalne slike svoga djeteta, plaćaju u Sloveniji od 250 do 700 eura kako bi mogle obaviti nužan pregled.Kad već ni premijer ni ministar ne haju za zdravlje budućih pokoljenja, možda bi se sada mogli javiti prenatalni stručnjaci s Kaptola i objasniti naciji kako je nebriga države o zdravlju fetusa pravi i istinski zločin, znatno teži od umjetne oplodnje. No Crkva ne brine zbog Downa, ona je opsjednuta Darwinom, pa je i bolesno dijete draže njezinom nauku od
zdravih »stvari« što se rađaju iz epruveta.Za razliku od Europe, u koju možemo i sutra i prekosutra, amniocenteza se mora obaviti isključivo između 16. i 18. tjedna trudnoće, a nalazi se obično čekaju tri tjedna. Bi li za ovu vlast bio veći uspjeh uhititi Gotovinu ili formirati u svakom bolničkom centru laboratorij u kojem bi se trudnice mogle pregledati, nije političko, već prije svega civilizacijsko pitanje.