Hrvatska i Europska unija u zajedničkom pokušaju da 17. ožujka započnu pregovore imaju pred sobom samo nekoliko dana. Političko i diplomatsko natezanje o tome treba li s Hrvatskom započeti pregovore sada ili ih odgoditi zbog »slučaja Gotovina« trajat će se do posljednjeg dana, odnosno do 16. ožujka, kada odluku moraju donijeti ministri vanjskih poslova Europske unije. Što Hrvatskoj - u atmosferi u kojoj su gotovo sva predviđanja, osim onog hrvatskoga premijera Ive Sanadera i članova njegova kabineta pesimistična - uopće može ići na ruku?

U ovih nekoliko dana koliko je preostalo važne su samo dvije stvari: hrvatska vjerodostojnost u očima Unije, ali i želja EU-a da Hrvatska ipak uđe u članstvo. Iako je zbog tvrdoglavosti, principijelnosti i još ponekog kaprica s jedne strane, ali i vjerovanja s druge da je sve moguće riješiti isključivo prijateljskim uvjeravanjima i intenziviranjem mobitelske mreže na liniji Zagreb - Bruxelles teško očekivati da će pregovori ipak otpočeti najavljenog datuma.

Europska unija trenutačno u rukama ima kao dokaz uspješnosti njezine politike »regionalnog pristupa« jedino Hrvatsku. Zbog toga joj je hrvatski primjer uspješnosti iznimno važan, kao i hrvatska superiornost, posebice kada je riječ o suradnji s Haaškim sudom. Ministar vanjskih poslova trenutačno predsjedavajućeg Luksemburga Jean Asselborn stoga će glavnu haašku tužiteljicu Carlu del Ponte za mišljenje pitati još jednom, dan prije odluke.

Biti lider i uzor drugima nije nimalo lagana uloga. No Hrvatska tu ulogu mora igrati, kao uostalom i hrvatski premijer Sanader, koji je upravo na tom imidžu započeo mandat prije godinu dana.