Novi list: 12. 03. 2005.
Ciganska posla
Piše: Branko Mijić
Ma kakva Europska unija, mi smo zreli jedino za EUromsku zajednicu! Zemlja čijem predsjedniku države uoči izbora njegov »prijatelj« Rom, koji ga, prema vlastitom priznanju, voli više od rođenog oca, daruje ukradenu sliku, te za svoje (ne)djelo zasluži četiri stranice reportaže u tjedniku sjajnog papira, više je od Cigana sklona ciganskim poslovima.
I nije Ramo taj kojega treba policija ganjati, jer njegov će pothvat postati slavan u svjetskim razmjerima, a on sloviti kao kralj među svojim, od Hrvata znatno brojnijim, sunarodnjacima. Jer, tko se to među Romima može pohvaliti da je namagarčio, ni manje ni više, nego suverena jedne države koja, eto, čini sve što je u njezinoj moći kako bi uvjerila Europu u svoju civiliziranost? Stoga, kapa dolje onima koji su Stjepana Mesića obdarili »vrućom slikom« autorice Slavice Međeri koja će, ako već ne zbog umjetničkog nadahnuća, postati slavna poradi romskog lopovskog pregnuća.
Bez obzira na slikaričine zdravstvene tegobe i visoki tlak kada je ugledala svoje ukradeno djelo, koji mirišu na sudsku odštetu zbog duševnih i tjelesnih boli, u pravu je Kasum Cana kada očekuje njezinu javnu zahvalu što su je upravo on i Ramo Dedić učinili popularnom. A i sam Mesić, kojemu su čergari i čadori uvijek bili draži od dvorjana i palača, trebao bi otvoriti svoju cigansku dušu te povrijeđenoj i šokiranoj potpisnici onoga što se nalazi u zlatnom okviru ponuditi razumnu otkupninu za djelo koje zaslužuje biti izloženo na počasnom mjestu Pantovčaka uz napomenu: »U znak sjećanja na dan kada su Cigani uspješno prevarili čak i mudrog Predsjednika Republike Hrvatske«. Tako bi se zadržao kontinuitet kiča koji je u Predsjedničke dvore na velika vrata uveo Franjo Tuđman, pasionirani obožavatelj crvenih mundira i svih ostalih oblika novokomponirane hrvatske tradicije.
Priča o ovom »nestašluku« teško da kod dobronamjernih može izazvati bilo što drugo osim grohota smijeha. Doduše, počinitelja krađe treba drastično kazniti i poslati ga na ubrzani tečaj likovnog i povijesti umjetnosti, a onoga tko je za sliku platio stotinu euro hitno proslijediti kod okuliste. Ako ništa drugo, u cijelom slučaju Romi makar nisu iznevjerili svoje gene za razliku od nekih Hrvata koji sada, poput tajnika i glasnogovornika Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušića, vjerovali ili ne, traži od austrijskih vlasti policijsku zabranu ustaških uniformi na komemoraciji u Bleiburgu! Da ne kažemo kako je njihov je grijeh banalan u odnosu na vandalsko sprejanje trsatskog Svetišta idiotskim antieuropskim porukama
»Pamet u glavu, svemogući Bože, kad drugi put budeš stvarao svijet«, kažu znalci, ciganska je molitva. Kad je već tomu tako, neka dotični Gospodin dob
ro pripazi što radi kada Hrvatska dođe na red.