Novi list: 12. 03. 2005.
PRE
DSJEDNIK ODBORA ZA VANJSKU POLITIKU GORDAN JANDROKOVIĆ TVRDI DA SANADER ČINE SVE DA SE GOTOVINU IZRUČI TRIBUNALUProblemi s Haagom počeli u Račanovo vrijeme
Mislim da je predsjednik Mesić u obraćanju naciji više govorio o događajima iz 2002. i 2003. kada s
u neki opstruirali HaagRazgovarao: Dražen CIGLENEČKI
Dok premijer Ivo Sanader i predsjednik Sabora Vladimir Šeks govore da Hrvatska čini sve da generala Gotovinu izruči u Haag, jedan od utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica tvrdi da takvu politiku ne podržava 90 posto članova stranke. Branimir Glavaš je, pak, po pisanju Feral Tribunea, prije nekoliko dana na skupštini mladeži HDZ-a u Osijeku rekao da nam »Europska unija nije ni potrebna ako izručivanje Gotovine, heroja, a ne zločinca, postavlja kao uvjet pregov
ora«. Glavaš tvrdi da je rekao: Gotovina nije zločinac, nego heroj Domovinskog rata. Ali isto tako da su programski prioriteti Hrvatske i HDZ-a ulazak u Europsku uniju za što je preduvjet maksimalno poštivanje ustavnog Zakona o suradnji s Haškim sudom. Međutim, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku Gordan Jandroković ipak smatra da HDZ ima jasan stav o rješavanju slučaja Gotovina«,a to je priključenje EU.Politika HDZ-a prepoznata u EU
Očigledno je da dio članova HDZ-a ne dijeli taj stav. Je li taj pluralizam posljedica činjenice da je vaša stranka imala drugačiji stav dok ste bili u oporbi, tada ste se protivili izručivanju Gotovine?
– Slučaj Gotovina ima i svoju emotivnu dimenziju i neki ljudi više reagiraju srcem nego razumom.
Možda zbog toga što ste se u oporbi drugačije ponašali.
– Ne, HDZ je uvijek isticao da je međunarodna obaveza Hrvatske suradnja s Haagom.
Znači potpuno je kriva percepcija da je HDZ promijenio svoju politiku?
– HDZ vodi vjerodostojnu politiku i to je prepoznato u EU.
Pa i predsjednik Mesić je u svojem obraćanju naciji ustvrdio da postoje razlozi zašto se u svijetu smatra da je hrvatska Vlada izgubila vjerodostojnost kad je riječ o suradnji s Haškom sudu.
– Postignuti rezultati demantiraju gubljenje vjerodostojnosti. A mislim da je predsjednik više govorio o događajima iz 2002. i 2003. godine kada su neke službe i ljudi opstruirali suradnju s Haškim sudom. Ne bih pojednostavljivao, ali činjenica je da je velika većina problema koje nam predbacuje glavna haška tužiteljica nastala u vrijeme Račanove vlade.
Neće biti katastrofa
Gotovo sve informacije govore da pregovori neće početi 17. ožujka, zašto Vlada i dalje širi optimizam i kao cilj si postavlja nešto na što ima vrlo mali utjecaj?
– Moje je uvjerenje da ima izgleda da pregovori počnu 17. ožujka ako u idućih tjedan dana dokažemo da u punoj mjeri surađujemo s Haagom. Početak pregovora je važan, ali su puno važniji kriteriji koje Hrvatska mora ispuniti. Neće biti katastrofa ako pregovori ne počnu 17. ožujka.
Ali i Sanader govori o opasnosti za destabilizaciju Hrvatske i regije i radikalizaciji političke scene.
– Nije dobar signal ako pregovori ne započnu 17. ožujka zato što udovoljavamo svim kriterijima. Osim tog jednog slučaja koji objektivno ne možemo rješiti jer prema svim informacijama Gotovina nije u Hrvatskoj. To je loš signal za hrvatske građane. Mislim da je potrebno podržati novu genaraciju političara koji smatraju da je Hrvatskoj mjesto u EU.
Je li možda porast euroskepticizma u Hrvatskoj spojen s gubljenjem povjerenja u Vladu?
– Glavni razlog pada popularnosti EU je povezivanje slučaja Gotovina s ulaskom u Unijom. Zadaća je svih nas napraviti distinkciju između tog slučaja i svega što nam nudi EU. Ne smije se zbog jednog slučaja generalizirati Uniju kao nešto loše.
Zašto Vlada dosad nije uspjela u toj distinkciji?
– Hrvatska je u zadnjih 15 godina imala vrlo osjetljivu prošlost i često se nalazila pod pritiscima glavnih aktera međunarodne politike. Sada ljudi također određeni pritisak osjećaju kao nepravdu i reagiraju emotivno.
Dakle, porast euroskepticizma je opravdan.
– Ne, nije opravdan.
Kako nije ako je EU nepravedan prema Hrvatskoj?
– Jedan dio ljudi ocjenjuje da je to što se čini Hrvats
koj nepravedno.Pa, je li nepravedno?
– Građani imaju pravo smatrati da je to nepravda, ali oni koji su odgovorni za sudbinu budućih generacija moraju voditi odgovornu politiku utemeljenu na razumu. Međunarodni odnosi često su nepravedni, ali za o
ne koji vode politiku to nije opravdanje ako ne uspiju.