Koji Ante Gotovina, koji Zlatko Sudac: pravi hrvatski heroj nije niti general, niti svećenik već Talijan! Ni Mesić, niti Sanader nisu Bruxellesu odbrusili kao što je to učinio Giancarlo Galan, predsjednik talijanske pokrajine Veneto.

– U EU postoje oni koji vjeruju da su više Europljani od drugih, da su demokratičniji, sposobniji i da drugima koji žele ući u Europu mogu reći 'ne', izjavio je Galan, naglašavajući da bi Veneto mogao tražiti odcjepljenje od Italije i Europe ako Hrvatska ne uđe u Europsku uniju!

Nakon tih najoštrijih riječi u obranu Lijepe naše nema sumnje da je gospodin Galan zaslužio da mu skinemo kapu i naklonimo se do zemlje. Pa kada je već Gotovina zaslužni građanin Zadra, kada smo Nijemcu Genscheru digli spomenik na Braču, kada su Sanader i Žužul isposlovali da Britanac Christopher Patten postane počasni građanin Dubrovnika, pucajući u prazno da će nam to olakšati ulazak u EU, zašto netko, recimo, Rijeka ili Pula, ne bi proglasile tog CRO Talijana za svog počasnog građanina?

Reći to što je on rekao, misliti u korist Hrvatske na način na koji on to čini, te hiperbolično zaprijetiti odcjepljenjem od matičnih dviju država kako bi se aktualizirala i akcentualizirala »naša stvar« oko sjedinjavanja s Europom, zaslužuje svako divljenje. Jer, gospodin Galan ne samo da je u svome istupu bio galantan, već se usudio, pri zdravom razumu, kritizirati tu bahatu Europsku uniju, u kojoj je Rim jedna od glavnih poluga njezinog probitka, rekavši ono što bi i svaki normalni Hrvat rekao: »Zar ne mislite da je Hrvatska do skora dovoljno patila da biste je ovako krvnički mogli ucjenjivati«?

Nakon desničarskih propagandnih projekcija naših susjeda oličenih u nedavno prikazanom »Srcu u bunaru«, čiji je cilj bio ponovo oživjeti »fojbe« i kolektivnu odgovornost Slavena za talijanska stradanja za i po koncu Drugog svjetskog rata, Galanov istup mogli bismo filmski usporediti s Gibsonovim »Hrabrim srcem«. Naime, nitko tko nema u sebi usađen takav osjećaj za poštenje i pravednost, ne bi riskirao, na pravdi Boga, tako oštre riječi koje mu u vlastitom političkom dvorištu mogu, u narasloj antihrvatskoj kampanji, donijeti više štete nego koristi.

Tako nešto u ovom trenutku može poduzeti samo čovjek duboko svjestan da europejstvo nije ekskluzivno pravo i obaveza velikih naroda, te da njegova suština, kao zalog njegovog opstanka, može značiti samo beskompromisnu borbu za njegove temeljne vrijednosti. Bez dileme, lijepo je čuti da nam netko izvana, ničim izazvan, unatoč svemu, priznaje da, s Gotovinom ili bez njega, nedvosmisleno jesmo Europa.

Grazie, onorevole!