Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Ante Gotovina. Upravo ta trojica optuženika, i upravo tim redom, spominju se kada se govori o (ne)suradnji s Haaškim sudom zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ ili o preduvjetima za okončanje rada Suda. Prošloga tjedna ih je, primjerice, u Sarajevu, prigodom svečanog »puštanja u rad« Vijeća za ratne zločine pri Državnom sudu Bosne i Hercegovine spomenuo predsjednik Haaškog suda Theodor Meron, naglasivši da tribunal neće zatvoriti vrata prije nego što se sudi spomenutoj trojici, a identična »rang lista« ušla je čak i u rezoluciju Vijeća sigurnosti.

Nitko od onih koji tom listom barataju ne trude se, međutim, objasniti je, navesti kriterije temeljem kojih je Gotovini pripalo treće mjesto od, u ovom trenutku, 16 optuženika nedostupnih Sudu. A objašnjenje bi moralo biti jako zanimljivo, s obzirom na to da Gotovina nije ni jedini general među 14 optuženika na »rang listi« svrstanih iza dvojca Karadžić-Mladić, niti je optužnica protiv njega teža od optužnica protiv trinaestorice koji se poimence ne spominju. I ne samo da nije teža nego su četvorica od njih 13 optuženi za genocid, što je daleko teža kvalifikacija od one koja je navedena u optužnici protiv Gotovine, koji se tereti za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Zašto se onda Gotovina nalazi na visokom trećem mjestu? Jedino logično objašnjenje je da se dužnosnici Suda, kao i dužnosnici vlada i organizacija koje podupiru njegov rad, u prvom redu zalažu za to da pred suce stignu »reprezentacije« strana u sukobu na području bivše SFRJ, a kažnjavanje svih odgovornih je palo u drugi plan.

Zapravo, od trenutka kada je objavljeno da se haaško tužiteljstvo više neće baviti »sitnim ribama«, nego da će se, služeći se načelom zapovjedne odgovornosti, orijentirati na najviše strukture, institucija od koje se očekivalo da osigura zadovoljenje pravde počela je raditi na tome da u Haag dovede čelnike svih sukobljenih strana. U Haagu su se našli nekadašnji vojni i politički čelnici Hrvata u Bosni i Hercegovini (Tihomir Blaškić, Jadranko Prlić...), Slobodan Milošević i nekolicina njegovih bliskih suradnika, dio ratnog vodstva bosanskih Srba, ali (zasad) bez osoba sa samog vrha piramide, bivši zapovjednik Armije BiH Rasim Delić, kosovski premijer Ramush Haradinaj, pa za okončanje rada Suda doista nedostaju još samo Karadžić, Mladić i Gotovina.