SPLIT – Poznati slučaj prepisanog magistarskog rada Ante Đapića, predsjednika HSP-a i saborskog zastupnika, u onom dijelu koji se odnosi na kazneni postupak početkom svibnja nepovratno odlazi u – zastaru. Međutim, cijeli taj slučaj vrlo dobro oslikava stanje u našem društvu: ništa tu nije funkcioniralo kako treba, ni splitsko sveučilište, ni sudstvo, a konačno nije bilo ni moralnih posljedica koje bi Đapić, kao političar i javna osoba, trebao snositi.

Podsjetimo, Đapić je postao magistar znanosti u trenutku kada je obranio svoj rad na poslijediplomskom studiju pri splitskom Pravnom fakultetu, 4. svibnja 1999. Mentor mu je bio dr. Boris Kandare, bliski stranački kolega i izvanredni profesor na istom fakultetu. Cijelog slučaja zapravo i ne bi bilo da se nije umiješao HSP 1861. Upravo je iz te stranke, kojoj je na čelu Dobroslav Paraga, stigla kaznena prijava u Državno odvjetništvo protiv Đapića i Kandarea.

Đapić je, naime, gotovo u potpunosti za svoj magistarski rad prepisao radove dr. Kandarea. Posebno povjerenstvo Pravnog fakulteta u Splitu u međuvremenu je izvršilo analizu rada. Njihov jednoglasan zaključak je bio da je Đapićev magistarski rad čisti plagijat te da je iz knjige dr. Kandarea čak 66 posto teksta doslovno prepisano. Intrigantno je i da Đapić u popisu literature kojom se služio za izradu magistarskog rada uopće nije spomenuo tu knjigu?! Promptna je bila jedino reakcija sa splitskog prava – odlukom fakultetskog vijeća od 23. prosinca 1999. Đapiću je oduzeta titula magistra. Na tu odluku predsjednik HSP-a žalio se nedugo potom Upravnom sudu, koje je, poput splitskog Općinskog suda, pokazalo naprosto zapanjujuću brzinu: ni dan-danas, pet godina nakon Đapićevog pokretanja spora, još uvijek nije odlučeno o njegovoj žalbi.

Kazneni postupak u kojem je Đapić optužen za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, a Kandare na zloupotrebu položaja i ovlasti, formalno je započeo nakon odluke Hrvatskog sabora od 17. listopada 2001. da skine Đapiću imunitet. Optužni prijedlog do suda je stigao 14. prosinca 2001. godine, a prva rasprava u tom postupku zakazana je tek godinu dana kasnije, prvo za 31. listopada 2002., no nekoliko dana prije sam sudac odgodio je za 11. studenoga iste godine.

Do danas je pred sucem Robertom Pešutićem bilo zakazano devet ročišta i niti na jednom se slučaj nije pomaknuo s mrtve točke. Đapić je uredno dolazio na rasprave, no Kandare se zbog zdravstvenih problema niti jednom nije pojavio na splitskom sudu. Jubilarno deseto ročište zakazano je za 16. ožujka, no i ta rasprava će završiti odgodom: na plenarnoj sjednici Sabora još se nije odlučivalo o (ponovnom) skidanju Đapićevog imuniteta. U međuvremenu je, naime, Đapić dobio novi mandat u Saboru, a stav Sabora jest da se procedura za skidanje imuniteta mora ponoviti s promjenom saziva.

Bliži se apsolutna zastara postupka – sudac Pešutić se zbog toga više neće obazirati na nedolazak Kandarea, već će brzo presuditi, na ovaj ili onaj način. Tako će, na dan zastare, slučaj biti u žalbenom postupku. Barem fiktivno, ovaj predmet neće nositi negativne bodove za Pešutića jer će zastaru proglasiti drugostupanjski sud, u ovom slučaju županijski. Prokušana je to taktika, otezati s postupkom gotovo do zastare, a onda brzo presuditi i nekom drugom »uvaliti« neugodnu zadaću obustave postupka zbog nastupa zastare.

Predsjednik HSP-a i bez ovog slučaja ne može se baš podičiti nekim velikim akademskim dostignućima. Anto Đapić prvu je godinu studija upisao na Pravnom fakultetu u Osijeku školske godine 1977/78, a diplomirao je punih 12 godina kasnije, 16. studenoga 1989. s prosječnom ocjenom 2,45. Sreća njegova da je poslijediplomski upisao 1993/94. godine jer su koju godinu kasnije uvjeti za upise postroženi, recimo prosjek ocjena kandidata morao je biti znatno viši, a u tom slučaju Đapić ne bi imao niti pravo upisa.

Mario MATANA