Hrvatska stranka prava Ante Đapića izrasla je u najžešćega protivnika premijera Ive Sanadera i cjelokupne politike HDZ-ove vlade. Naoko je to još jedan u nizu hrvatskih paradoksa - da SDP Ivice Račana i narodnjaci Vesne Pusić, po svemu sušta suprotnost vladajućoj stranci, krajnje koncilijantno govore o premijeru Ivi Sanaderu i brane njegovu vladu, a da na nju oštro nasrću nervozni pravaši, koji su čini se jedva dočekali da na ovotjednu (ne)očekivanu odbijenicu iz Bruxellesa odgovore u Hrvatskom saboru zahtjevom za rušenje hrvatske vlade i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora.

Može se razumjeti da politički sve jači i sve utjecajniji pravaši žele ni dva mjeseca do lokalnih izbora kapitalizirati odgodu pregovora s Europskom unijom predstavljajući je golemim neuspjehom Sanaderove vlade koja je zbog Europe zaboravila Hrvatsku, kako voli reći lider HSP-a. Može se razumjeti i da je Anto Đapić, izazivanjem dosad najvećega sukoba s HDZ-om, otpočeo svoju izbornu kampanju, u kojoj će ciljano ići na privlačenje dijela nezadovoljnih HDZ-ovih birača i simpatizera, jer mu jedino njihovi glasovi i mogu jamčiti dobar izborni rezultat.

Kada već tvrdi da je HDZ-ova politika na međunarodnome planu doživjela krah, kada već na sva zvona vješa zahtjev za radikalnim zaokretom u hrvatskoj vanjskoj politici, kada već traži da Sanaderova ekipa brzo odstupi, jer da se pokazala nesposobnom voditi zemlju, što onda još radi u Sanaderovu savezu za Europu? Politička dosljednost i korektnost nalagale bi mu brz odlazak.