To je potvrdila i zamjenica privremene upraviteljice Hercegovačke banke Marija Bogojević koja je svjedok optužbe protiv Ante Jelavića rekavši da je tvrtka »Mondo« kojom je upravljao HDZ »u listopadu 1999. godine na račune 258 hrvatskih dužnosnika u BiH isplatila milijun maraka«. Među njima, pišu tamošnje novine, nalazi se između drugih poznatih imena i hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović kojeg je tužiteljstvo nedavno osumnjičilo i da je iskoristio svoj položaj i pomogao tvrtki »Lijanović« u uvozu mesa bez pristojbi te su tako oštetili državni proračun BiH za milijunski iznos. A istoimeno poduzeće obitelji Ivanković sa sjedištem u Zagrebu bilo je sa 200 tisuća kuna četvrto na popisu velikih donatora predsjedničke kampanje Stjepana Mesića zahvaljujući kojima je on pobijedio HDZ-ovu kandidatkinju Jadranku Kosor za koju su u Hercegovini dokazano glasale mrtve duše.

Čudnovati su Božji puti, ali i tokovi novca. Najprije za rata država Hrvatska financira obranu dijela svog nacionalnog korpusa utemeljenom paradržavicom koja je bila sklona odcijepiti se i priključiti matici zemlji na mig iz Zagreba, da bi se veliki dio tog novca prelio u privatne džepove i potpomogao munjeviti uzlet velikog broja naših tamošnjih »businessmana«. Potom se tim istim kapitalom oni šire i kupuju Hrvatsku ne samo u »cashu«, kompanijama i nekretninama, već i uplivom na politička zbivanja. To što je netko drpisao novac ovdašnjih poreznih obveznika ili pak propustio platiti porez tamošnjoj državi koju neizmjerno voli, to je najmanje važno. Pa i ostali su to radili na isti način, po istom obrascu i modelu. Uostalom, baš kao što su za rata svi činili zločine, svi maltretirali i mučili pripadnike drugih naroda. Jučer smo bili isti po koncentracijskim logorima, a danas po utjecajnim pojedincima i moćnim kompanijama koji su se obogatili i udebljali na štetu naše koristi.

Jer, što smo sve mogli napraviti tim novcem koji je završio u džepovima ratnih i poratnih profitera za naše otoke i otočiće, za povratak stanovništa kako ne bi odumrli, za razvoj turizma, ribarstva, stočarstva i ostalih ekološki kompatibilnih grana gospodarstva, bolje je i ne razmišljati.

Moglo je uistinu na Mediteranu cvjetati svih tisuću hrvatskih otoka. Umjesto toga sada buja isto toliko Hercegovaca.