ZAGREB – U Njemačkoj se ovih dana vodi rasprava, izazvana namjerom države da uvede oštrije mjere praćenja telekomunikacije građana (telefonskih razgovora i elektroničke pošte) ne bi li se olakšala borba protiv terorizma. Ministar unutarnjih poslova Otto Schily i ministrica pravosuđa Brigitte Zypries navodno se dogovaraju s telekomunikacijskim poduzećima o tome da se podaci o telefonskim razgovorima, SMS porukama i elektroničkoj pošti čuvaju godinu dana.

Za razliku od Njemačke, u Hrvatskoj sličan propis, kakav zahtijevaju njemački političari, postoji. Riječ je o Uredbi o obvezama iz područja nacionalne sigurnost Republike Hrvatske za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama, koja je spomenuta u slučaju POA-ina uhođenja novinara, koje je njezin bivši ravnatelj Franjo Turek sumnjičio da su surađivali sa stranim obavještajnim službama. Uredbu je potpisao 15. svibnja 2003. tadašnji premijer Ivica Račan.

Na nju je upozorio član Vijeća za civilni nadzor tajnih službi Tin Gazivoda, koji smatra da bi zakonitost te uredbe trebalo ispitati. Njegov je stav da bi se to područje trebalo urediti zakonom a ne uredbom. Takvi propisi zadiru u temeljna ljudska prava i doista nije dobro da Vlada ima pravo o tome odlučivati uredbama, umjesto Sabor zakonima koji, uz ostalo, prolaze i javnu raspravu.

U Uredbi postoji i nekoliko članaka koji upućuju na to da svatko, bez ikakve procedure, može biti podvrgnut tajnom nadzoru telekomunikacija. Sporni članci smješteni su u odjeljak »ostali zahtjevi«. Njima se, uz ostalo, propisuje da »telekomunikacijski operateri, mrežni operateri, davatelji usluga i davatelji pristupa moraju na zahtjev Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija dostaviti podatke o svim sredstvima za komuniciranje koja su se pojavljivala na određenoj zemljopisnoj, fizičkoj ili logičkoj lokaciji u razdoblju od posljednjih 48 sati, neovisno o postojanju telekomunikacijske aktivnosti«.

Osim toga, Operativno-tehničkom centru za nadzor telekomunikacija mora se osigurati »ažurna povijesna baza identifikacijskih podataka o korisnicima telekomunikacijskih usluga«, a ti se podaci moraju čuvati godinu dana. Također, davatelji telekomunikacijskih i internetskih usluga na zahtjev Operativno-tehničkog centra moraju dostaviti podatke o »trenutnoj zemljopisnoj, fizičkoj ili logičkoj lokaciji sredstva za komuniciranje neovisno o postojanju telekomunikacijske aktivnosti«.

Dakle, jasno je da nije riječ o zahtjevu za klasičnim ispisom telefonskih poziva ili nadzorom elektroničke pošte osobe čija se komunikacija u skladu s postupcima prati, nego da tome mogu biti podvrgnuti svi koji su se zatekli na nekom mjestu. Takva mogućnost je posebno šokantna ima li se na umu da Uredba člankom 21. propisuje da se nadzor poziva primjenjuje na »subjekt tajnog nadzora, pri čemu funkcija tajnog nadzora mora osigurati: sadržaj poziva i podatke o pozivu«. I dok članak 21. spominje »subjekt tajnog nadzora«, članci u »ostalim zahtjevima« to ne spominju, dakle to bi mogli biti svi.

Po postojećoj Uredbi POA može prisluškivati svakoga

Tihomir Ponoš