Vjesnik: 22. 03. 2005.

Puna istina za put u EU

JURICA KÖRBLER

O Hrvatskoj se dan uoči proljetnog summita Europske unije zna samo to da se ništa ne zna. Premijeri i predsjednici zemalja EU-a možda će o Hrvatskoj razgovarati tek za večerom, a s obzirom da je na prošlom summitu povijesna odluka o Turskoj donesena baš za stolom punim specijaliteta, možda se Hrvatskoj posreći da dobije tako dugo očekivano zeleno svjetlo za početak pregovora.

Političari rijetko kada pokazuju emocije, ali prošli tjedan su i iskusni bruxelleski diplomati i europski lideri bili pomalo razočarani što je Hrvatska upućena na popravni. Budući da pragmatizam prevladava i u europskim redovima, a za odluku je bio potreban konsenzus, mnogi su se i povukli, pa je skupina država koje su skeptične prema hrvatskoj suradnji s Haagom odgodila pregovore. Diplomati su neformalno rekli da je trebao još samo koji tjedan i Hrvatska bi dokazala suradnju. Očito, sve se vrti oko tih nekoliko tjedana koji bi za Hrvatsku trebali biti presudni.

Rašomonska priča oko Gotovine - je li ili nije u Hrvatskoj, znaju li ili ne znaju hrvatske vlasti gdje je - i u Bruxellesu već izaziva glavobolju. Pokaže li Hrvatska inicijativu da se locira i dijagnosticira krug ljudi koji su Gotovini pomagali, bio bi i to korak koji bi cijenili i Haag i Bruxelles. Snažno seciranje obavještajne zajednice potez je koji se očito neće moći izbjeći ako Hrvatska želi što prije početi s pregovorima.

A vremena nema puno. Počnu li pregovori za vrijeme luksemburškog predsjedništva, što znači do kraja lipnja, moći će se uhvatiti onaj famozna 2009. godina za ulazak u Uniju. Ako se sve odulji, pa se odluka odgodi za srpanj ili čak kasnije, nakon izvješća Carle del Ponte Vijeću sigurnosti, Hrvatska bi se našla u vremenskom škripcu i mnogi bi planovi bili pomršeni.

Tko, gledajući kroz bruxelleske naočale, voli, a tko ne voli Hrvatsku? Naravno, u politici taj pojam ne postoji. Ima onih koji su joj više skloni, prvi susjedi, ali i onih koji su skeptičniji. Britanci smatraju da se kroz Hrvatsku najbolje daje signal cijeloj regiji o suradnji s Haagom, Nizozemci ih podržavaju, a skandinavske zemlje su inače osjetljive na teme ljudskih prava. Hrvatska nema izbora - mora učiniti ono što se od nje traži. Što prije, to bolje. Prijatelji su nam već pokazali sklonost, a sada treba razuvjeriti i one skeptične.

Teorije zavjere nisu više u modi, iako je i europska politika sukob mnogih interesa, a za Hrvatsku bi bilo najbolje da uvjeri svoje europske partnere u vjerodostojnost. Premijerovo neumorno lobiranje imat će puni efekt ako i sve nadležne službe obave svoj dio posla i ako Europa sazna punu i pravu istinu o Anti Gotovini. Istina će za neke možda biti i bolna, ali bez nje nema Hrvatske u Uniji.