Iako su ta reforma i europski ekonomski rast strahovito važni, čini se da će sastanak na vrhu ipak biti ponajprije posvećen puno hitnijoj temi. To je prijedlog Komisije o liberalizaciji usluga unutar Europske unije. O čemu se radi? Kad su primane nove članice, uz Maltu i Cipar, većinom iz istočne Europe, stare članice postavile su niz privremenih prepreka koje su trebale osigurati stabilnost tržišta rada u 15 zemalja koje su do tada činile Uniju.

No, krajem prošlog mandata Komisije, povjerenik za unutarnje tržište Frits Bolkestein predložio je liberalizaciju usluga. Dakle, po tome, ne bi se trebao Poljak preseliti u Francusku ili Belgiju ili Njemačku, nego bi poljska tvrtka mogla ravnopravno pružati usluge na tržištu starih članica, šaljući, primjerice, poljske građevinske radnike u Njemačku ili Francusku ili Belgiju na određeni posao. Niz drugih usluga, poslova koji bi bili registrirani u istočnoj Europi, a poslove obavljali na zapadu Unije, ovdje bi mogao odigrati važnu ulogu. Ovdje bi odigrao vrlo važnu ulogu princip "zemlje podrijetla", naime, po ovom prijedlogu, Poljak koji smo uzeli za primjer, radio bi u Francuskoj, ali po poljskim zakonima i običajima. Primjerice, računa se da bi samo zdravstveni turizam donio znatan prihod u državne blagajne istočnih zemalja, pogotovo onih gdje je zdravstvo još kvalitetno, kao što je Češka ili Slovenija.

Komisijin argument jest da je liberalizacija trgovine, pa i tržišta usluga sam smisao ekonomskog postojanja Unije i najbolji način da se ekonomski digne istočni dio EU-a, pa dakle i cijela Unija. No, građani kojih se to tiče ne vole misliti dugoročno, pa je ovaj prijedlog izazvao strahoviti bumerang efekt u Francuskoj. Tamošnji sindikati digli su sve na noge jer jasno je da bi visoke plaće i uvjeti rada bili dovedeni u pitanje. Raspoloženje je negativno u tolikoj mjeri da dolazi u pitanje referendum o Europskom ustavu. Ako Ustav EU-a padne u Francuskoj, tada više nigdje neće proći jer je Francuska osnivačica i jedan od dva ili tri najvažnija stupa Unije. Ako se pak Ustav ne usvoji, Europska unija će se gušiti u neefikasnosti i sporosti.

Iako će se oko ovoga jako sukobiti, lideri EU-a ipak se moraju baviti i onim zbog čega su se okupili, a to je stagnacija europske ekonomije. Poznato je da je EU sebi postavio cilj da do 2010. postane najkonkuretnija svjetska ekonomija. Već je pola vremena potrošeno do ostvarenja tih lisabonskih ciljeva, ali nije puno postignuto. Mnoge zemlje "zabušavaju" oko reformi koje moraju poduzeti da bi ekonomija krenula naprijed, a, na žalost, među njima su i Njemačka, Francuska i Italija. One jesu poduzele reforme, ali stručnjaci nisu njima impresionirani.

Igor BUI