To je, kada je riječ o Hrvatskoj, najvažniji zaključak proljetnog summita EU-a u Bruxellesu. Da nije bilo inicijative premijera koji pripadaju krugu Europskih pučkih stranaka, o Hrvatskoj se ne bi ni raspravljalo. To je u prvom redu izlazak iz pat situacije u kojoj se našla Hrvatska, jer je Del Ponte odbijanjem svih hrvatskih argumenata mogla kočiti početak pregovora unedogled.

U bruxelleskim diplomatskim krugovima dan nakon summita važe se je li formiranje radne skupine dobro ili loše za Hrvatsku, pogotovo nakon prve reakcije Velike Britanije koja i dalje ne želi nikakvu raspravu dok se ne riješi »slučaj Gotovina«. U sklopu radne skupine bit će najvjerojatnije Javier Solana, a za njega se unaprijed može reći da će nastojati biti objektivan, ne priklanjajući se ni jednoj strani. Britanci će očito i dalje inzistirati na mišljenju Carle del Ponte, a Hrvatskoj iznimno sklono luksemburško predsjedištvo morat će se opredijeliti isključivo na osnovi argumenata koje će dobiti. Procjena je da je ta odluka vjetar u leđa Hrvatskoj ako je sve ono o čemu govori hrvatska strana zaista i točno, i da bi veliko razočaranje i u krugu zemalja sklonih Hrvatskoj bilo samo da se dokaže kako je Hrvatska nešto prešutjela. Ako toga nema, radna skupina za Hrvatsku svoj bi posao mogla obaviti za četiri tjedna, i već krajem travnja bi se o Hrvatskoj moglo ponovo raspravljati.

Kada je riječ o proširenju EU-a, stvari ne idu dobro. Sve je više dilema hoće li Rumunjska ući u EU kako je planirano, 2007. Ni s Turskom pozicije ne stoje dobro, i velik obračun unutar Unije tek se sprema. Neki diplomati u Bruxellesu kažu da cijeli paket proširenja škripi i da se može dogoditi da se lideri Unije ne dogovore kako će proširenje ići daje, pa će svi rokovi biti pomaknuti. Međutim, takva pesimističnog razmišljanja je bilo uoči svakog proširenja, pa je za pretpostaviti da će se čelnici Unije ipak složiti da se datumi poštuju.

Jurica Körbler