Osam od deset građana imalo je lani problema s pokrivanjem mjesečnih troškova u kućanstvu, četvoro od njih jedva je sastavljalo kraj s krajem, a petina kućanstava u Hrvatskoj se morala zaduživati. Bankari ne sjede skrštenih ruku dok njihovi najmiliji dužnici zapadaju u probleme, pa su im počele nuditi nove kredite kojima im nude "lijepljenje" zajmova i minusa na tekućim računima u drugim bankama... Dakako, uz uvjet da im ti dužnici postanu klijenti koji će preseliti svoja primanja pod njihovo okrilje i njihova pravila igre.

Nije ni čudo da se na tržištu pojavio novi kreditni proizvod: dominantnih 67 posto udjela u svim siječanjskim kreditima činili su oni kunski bez valutne klauzule, a u njima je čak 36 posto bilo minusa po tekućim računima građana. Više od polovice svih kredita u Hrvatskoj čine plasmani stanovništvu, a u tih, više od 65 milijardi kuna jedna je trećina stambenih, a ostali su gotovinski, minusi po tekućim, autozajmovi i dugovi po karticama.

Koristili vi kartice potrebno ili nepotrebno, upadali bilo kakav minus po tekućem računu, banke na vama zarađuju, premda će, kad voda dođe do grla, komentirati da vas nitko nije tjerao u minus već su vam samo dali tu mogućnost, a to što ste je iskoristili, vaš je problem. I to je istina, jednako kao što je istina da su banke lani, unatoč svim restriktivnim mjerama kojima ih je opteretila središnja banka da bi zaustavila kreditnu ekspanziju i činjenici da su same sebi srezale zaradu snižavanjem cijena kredita, ipak uspjele povećati bruto dobit na 3,7 milijardi kuna što je 22 posto više no preklanjske godine.

Ipak, bankari su samo dio priče koju vjerojatno ne bismo ni spominjali da nam je standard bolji. Čini da su se počela ostvarivati očekivanja građana: istraživačima GfK Hrvatska koncem prošle godine svaki je treći ispitanik kazao da misli da će mu ova godina biti financijski teža. Svaki četvrti je još rekao da ne vjeruje da će ikada doživjeti bolji standard. Nije mnogo prošlo, dobili smo inflaciju od 3,3 posto u veljači što je najviša godišnja stopa inflacije u protekle tri i pol godine. Velika hladnoća kumovala je poskupljenju hrane zbog povećanja troškova proizvodnje i prijevoza, te manje ponude na tržištu, pa su prošlog mjeseca cijene prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića skočile 2,8 posto u odnosu na siječanj i 4,5 posto u odnosu na veljaču prošle godine.

Na godišnjoj razini od lanjske do ovogodišnje veljače najviše je "krešilo" meso, 7,6 posto, dok je povrće poskupjelo 7,4 posto. Ni na benzinskim crpkama nije bilo nirvane cijena: tekuća su goriva uknjižila godišnju stopu rasta od čak 27 posto zbog poskupljenja sirove nafte. Da stvari budu kompliciranije, stanovanje, voda, energija istovremeno su poskupjeli 5,4 posto...

Nema statistike koja bi kazala koliko novaca zavrti siva ekonomija, postoje samo procjene na oko 200.000 ljudi radi na crno, što znači da na ruke primaju cijelu ili dio plaće. To je klasična priča poslodavaca koji sebi smanjuju obveze na račun radnika. Tko tako želi raditi, nešto će i zaraditi, a ako ustraje na prijavljivanju, može potražiti najbliži Zavod za zapošljavanje.

Mnogi su današnji dužnosnici, kao i njihovi brojni prethodnici, bili glasni i širokogrudni u davanju izbornih obećanja na koja zaborave čim se pozicioniraju. Tada ulaze u jedan drugi svijet koji ih toliko optereti da zaborave kako žive smrtnici. Da običan svijet pretjeruje u "ronzanju" na standard, pokazuju im podaci o rastu kredita, novih automobila..., kao da baš svi voze i zadužuju se kod banaka. Ne misle da su možda svojim upravljanjem državnom blagajnom pružili nezgodan primjer sugrađanima. Još manje spominju da smo lani dosegnuli tek dvije trećine industrijske proizvodnje iz predratne 1990. godine.

Nema boljeg standarda sve dok prehrana jede trećinu prihoda kućanstava. Kad se prehrani pribroje troškovi režije, onda polovica kompletnih prihoda kućanstva odlazi na najosnovnije egzistencijalne troškove. Kad izdaci za hranu i piće padnu ispod petine mjesečnih zarada, može se govoriti o stvarno boljem životnom standardu. Navode to u GfK prema čijim je podacima prosječno kućanstvo lani procjenjivalo da bi im za osnovne troškove trebalo oko 8100 kuna, a raspolagali su sa 5750 kuna.

Trenutačno je u Hrvatskoj u tijeku oko pola milijuna ovršnih postupaka, prema podacima Ministarstva pravosuđa. Po nekim procjenama, lani su banke od osiguravatelja naplatile dvadesetak tisuća problematičnih autokredita, a godišnje se petstotinjak stanova ovrhom proda zbog toga što njihovi vlasnici ne mogu ili ne vraćaju kredite za koje su založili svoje nekretnine.

Ministarstvo pravosuđa očekuje se da će se brojnim predloženim izmjenama Ovršnog zakona pojednostaviti, ubrzati i činiti djelotvornom ovrha na nekretninama, pokretninama i novčanim tražbinama po računu kod banaka. Tako bi ubrzali i ovršne postupke i ostvarenje tražbine i u sporovima niže vrijednosti. Posebno se uređuje i ovrha na motornim vozilima, te vođenje upisnika motornih vozila, a HGK će na Internetu voditi popis nekretnina i pokretnina što se prodaju u ovršnom postupku.

Oko pola milijuna ljudi u Hrvatskoj svakog mjeseca pretprošle godine primalo je plaće tanje od 1500 kuna. Osim toga, novo istraživanje Instituta za javne financije pokazuje da gotovo trećina od ukupno 1,6 milijuna obveznika poreza na dohodak, koji ga plaćaju temeljem raznih oblika rada, nije uspjela na godinu zaraditi ni 18.000 kuna, kolika je elementarna olakšica na svakog građanina. Također, od milijun umirovljenika njih 900.000 imalo je godišnji dohodak manji od 30.600 kuna ili 2550 kuna mjesečno, koliko je iznosio osobni odbitak za umirovljenike. Tako više od polovice ili oko 1,4 milijuna od ukupno 2,6 milijuna obveznika poreza na dohodak, zbog mršavih zarada nije preklani uspjelo iskoristiti osnovnu olakšicu, a kamoli na djecu ili ostale vrste olakšica. Svima njima povremena "kozmetička" smanjivanja poreznog tereta ne mogu pomoći, već bi im trebale prave socijalne mjere.