Vjeruju li Slovenci i Hrvati više u svoje predsjednike no u premijere? Jer, neformalni sastanak Drnovšeka i Mesića »u pograničnom području, na gostoljubivom Bizeljskom«, kao što piše »Delo« o toj »vinorodnoj diplomaciji«, privukao je iznimno zanimanje javnosti iako se ni o čemu konkretnome nije odlučivalo.

Za razliku od iznenadnih »top secret« susreta Janše i Sanadera, koji su upravo svojom tajanstvenošću pobudili sumnje i negodovanje, pogotovo kod slovenske oporbe koja je svom premijeru otvoreno zamjerila »davanje bezuvjetne podrške Hrvatskoj« za početak pregovora. Iako je za Sanadera dobro da Janša uvažava direktive pučke internacionale, kojoj pripadaju i SDS i HDZ, nikakav konkretni napredak u odnosima dvaju država tom prigodom nije postignut. Za razliku od njih, stari suborci još iz raspadajućeg Predsjedništva SFRJ, iako bez kravata i zastavica za stolom, našli su nakon dugog vremena zajedničku dodirnu točku dvaju naroda: povijesnu istinu o fojbama. Nesumnjivo da njihovo suglasje kako je talijanski stav »nepravedna povijesna krivotvorina« neće riješiti ni pitanje granica, nuklearke, Ljubljanske banke i ostala, ali ono pokazuje da dvije države imaju i mnoge zajedničke interese. Granica a ne metropole, gostionica umjesto dvoraca, opuštenost i silazak predsjednika među puk simbolički su pokazali i da alternativa dobrosusjedskoj politici ne postoji. »Slovenija treba Hrvatsku, a Hrvatska Sloveniju«, formulirao je to kratko Janez Drnovšek.

Stjepan Mesić očigledno je ponovo u sedlu i u intervjuu »Feralu« najavljuje kako će ostvariti svoje predizborno obećanje o »puhanju za vrat Sanaderovoj vladi«. Svoju dosadašnju benevolenciju nakon inauguracije opravdava željom da ne ometa početak pregovora s EU. Sada, kaže, više neće biti gledanja kroz prste, te će Sanaderu najviše »puhati« o potrebi aktiviranja privrede i svega onoga što poboljšanja standarda građana. Također, predsjednik ističe da nije zaboravio na slučaj ministra obrane Rončevića i sumnjivu kupovinu vojnih kamiona te će i to uskoro istjerati na čistac, kao i reviziju svih slučajeva dodjele stanarskog prava ljudima koji to legalno nisu mogli ostvariti. Mesić očekuje i daljnje »provjetravanje« tajnih službi, a nije mu promaklo niti uhljebljivanje nekih »bivših«, poput generala Filipovića i Kapulara u državnim tvrtkama iako oni na to nemaju pravo. Nije zaboravio niti na svoju »slabost«, protukandidatkinju Jadranku Kosor koja je javno osumnjičena da je njezina kampanja financirana iz novca namijenjenog obnovi Vukovara, a da nitko na to nije reagirao. E, pa kada nitko nije, ja ću se potruditi da za to saznaju nadležne državne institucije, poručuje Mesić.

Uspije li u svemu tome, na kraju mandata će s Pantovčaka zaista moći otići poručivši kako je ostvario svoj san.