Kada trojica ključnih ministara već nakon petnaest mjeseci odstupe iz svojih fotelja, onda to više od ispitivanja javnog mnijenja govori o nekompetentnosti ove Vlade. Drugačije nije moglo niti biti, jer ova ekipa nije niti sastavljena po kriterijima stručnosti i sposobnosti već je plod unutarstranačkih kompromisa. Dok je Ivica Račan morao pristajati na trgovinu oko pojedinih imena u pojedinim resorima jer je njegova vlast bila koalicijska, Sanader danas još uvijek plaća danak svoje pobjede nad Pašalićem koja mu je omogućila da zavlada HDZ-om i, na koncu, postane premijerom. Nakon toga valjalo je vratiti nekima usluge pa ih promovirati iznad granica njihove (ne)sposobnosti ili pak to učiniti pulenima pojedinih mentora koji su prije tri godine u »Lisinskom« osigurali da se na nekadašnji Tuđmanov tron popne Ivo a ne Ivić.

Iako su dotad u široj javnosti slabo poznata imena koja su zasjela na odgovorne državne dužnosti najavljivana kao zaokret u političkom ponašanju HDZ-a, vrlo brzo se pokazalo da se radi tek o novim glavama koje se ponašaju po starom, duboko usađenom mentalnom sklopu. DNK HDZ je nadvladao navodne »reformske ambicije«, te je ubrzo najpoznatiji i najdesniji Sanaderov ministar Andrija Hebrang deklarirao generalnu kadrovsku politiku Vlade najavivši kako zdravstvo u Hrvatskoj mogu voditi samo »ljudi spremni provoditi program HDZ-a«. Recidivi Tuđmanove vladavine u kojoj su vrtlari postajali pukovnici, a šoferi generali, vidio se iz namjere samog Sanadera da svog bodyguarda Čačiju, koji ni vlastito dijete nije uzdržavao, postavi upravo u Mlinarićev MUP kao doministra. Varaždinski kirurg se svo ovo vrijeme u policiji ponašao kao slon u staklarnici te po Hebrangovom poučku krenuo u drastične smjene rukovodećih ljudi. Kriterij političke podobnosti a ne profesionalnosti bio je inauguriran na velika vrata unatoč nevještim opovrgavanjima iz njegovog ureda.

Odlazak Mlinarića iz policije vjerojatno će pričekati lokalne izbore kako ne bi još dodatno potresao za HDZ ionako trusno biračko tlo. No, bilo to iz zdravstvenih, moralnih ili razloga objektivne političke odgovornosti, njegovom eliminacijom neće se suštinski ništa promijeniti. Sanader je svoju kuću vlasti gradio improvizirajući, jednom od slame, drugi put od blata, pa su ova tri praščića pali tek kao kolateralne žrtve takvog neodgovornog ponašanja bez čvrstih uporišta.

I sljedeći put kada se pojavi vuk, radilo se o Rončeviću koji je zalutao u Ministarstvo obrane ili pak o »nevidljivom« Vukeliću u gospodarstvu, dogodit će se isto. Netko će pod nož za klanje, a kuća će se i dalje tresti. Dok se netko ne dosjeti tko ju je tako klimavom izgradio.