Vjesnik: 31. 03. 2005.

Volio bih da u Beogradu imamo vladu poput one u Zagrebu

Hrvati, kojih je najmanje u BiH, mogu najviše dobiti vladavinom prava, jer će u suprotnom vladati oni koji su brojniji

SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika) - Visoki međunarodni predstavnik u BiH u središtu je bosanskohercegovačke, ali i šire javnosti nakon smjene hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića. Mnogi tu odluku smatraju kontroverznom. Određena zabrinutost iskazana je i u reakciji hrvatske vlade, a neke hrvatske stranke tvrde da je riječ o »dokazu o tome da su Hrvati u BiH pretvoreni u nacionalnu manjinu«.

Stoga smo razgovor s Ashdownom u njegovu sarajevskom uredu započeli upravo molbom da prokomentira spomenute dvojbe.

- Razumijem zabrinutost Hrvata jer su oni najmalobrojniji narod u BiH i razumijem taj normalni ljudski instinkt gdje se napad na jednog osjeća kao napad na cijelu skupinu. U BiH bi se trebalo više misliti o europskom standardu zaštite individualnih, a ne samo nacionalnih prava. Ali, ovdje je u pitanju nešto drugo. Ako je protiv nekoga potvrđena optužnica za kazneno djelo, onda nije bitno koje je nacionalnosti taj koji ga je počinio. Sud ne može odlučivati po nacionalnosti, niti sam mogao ignorirati prihvaćene principe zato što je prije Čovića još jedan hrvatski član Predsjedništva BiH optužen i smijenjen.

Ovo nije napad na Hrvate. Štoviše, mislim da Hrvati, kojih je najmanje u BiH, mogu najviše dobiti vladavinom prava, jer će u suprotnom vladati oni koji su brojniji.

Čović je rekao da vaša odluka nije sukladna Ustavu BiH. Kakav je pravni temelj za uklanjanje demokratski izabranog člana Predsjedništva?

- Pravna osnova je navedena i u odluci i u bonnskim ovlastima koje je visokom predstavniku dalo Vijeće za implementaciju mira, a kojim mi je dan zadatak da osiguram neometano funkcioniranje javnih institucija. Te sam ovlasti morao iskoristiti jer se Čović odbio povući s dužnosti, za što smo mu dali dovoljno vremena.

• Izrazili ste nadu da će vaša odluka kao dodatni učinak imati »čišćenje« političke pozornice od političara sa sumnjivom prošlošću. No, Čoviću niste zabranili djelovanje u stranci, kao što je to bio slučaj s ministrom Nikolom Grabovcem, protiv kojeg je također podignuta optužnica i koji je također odbio podnijeti ostavku, a vi ste zabranili svako političko djelovanje.

- Gospodin Grabovac je imao drugu vrstu tzv. ministarske odgovornosti i ne želim se vraćati na te odluke. Razlog za Čovićevu smjenu je praksa po kojoj političari koji su optuženi trebaju odstupiti s dužnosti i braniti se kao obični građani. Poduzeo sam korak da bih osigurao provođenje pravde u institucijama, no kada poduzimam ovakve mjere nastojim da pravda bude proporcionalna onome što jest ili nije učinjeno. U slučaju Čovića, povreda koju je učinio nije imala veze s HDZ-om, nego s institucijom Predsjedništva BiH, i bilo bi nepravedno da sam odlučio drukčije. Stvar je sada na HDZ-u, želi li da u njegovu vrhu bude osoba koja se suočava s vrlo ozbiljnim optužbama pred sudom.

• Kako ocjenjujete reakciju hrvatske vlade na smjenu?

- Mislim da ono što je vrijedilo za vladu Ivice Račana, vrijedi i za kabinet Ive Sanadera, ako ne i više. Oni vode vrlo konstruktivnu politiku kada je riječ o provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. Vrlo su oprezni kada je riječ o uključivanju u unutarnje stvari BiH, a i kada to čine rade to oprezno i konstruktivno, tako da mi se komentari hrvatske vlade čine poštenima i konzistentnima. Volio bih da je i Beograd na takvoj poziciji.

• Nije li činjenica da ste samo nekoliko mjeseci pred kraj svog mandata posegnuli za tzv. bonnskim ovlastima, koje vam omogućuju da smjenjujete izabrane političare, dokaz neuspjeha vaše misije u BiH? Neki zapadni mediji tvrde da zapravo time gušite razvoj demokracije u BiH?

- Naravno. Svaki put kada posegnem za bonnskim ovlastima to je znak neuspjeha. Ili znak našeg neuspjeha da uvjerimo tijela BiH da nešto urade, kao što je bio slučaj kod Čovića, ili znak neuspjeha lokalnih institucija da urade ono što je nužno za gradnju stabilne države. Želim naglasiti da sam spomenute ovlasti od dolaska u BiH koristio sve manje i manje. U prvoj godini to je bilo čak 70 puta, 2003. taj se broj smanjio na 30, samo dva puta lani i jednom u ovoj godini. Dakle, jasan je trend koji vodi k potpunom prestanku korištenja bonnskih ovlasti.

Kada sam 2002. preuzimao dužnost, visokoga predstavnika rekao sam da ću svoj uspjeh mjeriti time koliko ćemo se približiti trenutku u kojem BiH više neće trebati ovaj oblik međunarodnog prisustva. Mislim da smo sada trenutku, trenutku integracije u Europi mnogo bliže nego prije tri godine. Zagovaram da prije izbora 2006. značajno smanjimo način međunarodnog prisustva, uključujući i korištenje bonnskih ovlasti.

• U nekim su vas hrvatskim medijima, koji slove bliskim krugovima oko smijenjenog predsjednika Čovića dosta oštro napali da ste se miješali u rad pravosuđa, da je optužnica napisana u vašem uredu, čak se opet spominje i vaša navodna sporna uloga u tzv. krvavoj nedjelji u Londonderryju 1972., vjerojatno kao dokaz da ste protukatolički raspoloženi?

- Moj posao ovdje nije da budem popularan u medijima. Ljudi će govoriti svašta, ali kada bih provodio vrijeme razmišljajući o tome, ne bih se stigao baviti svojim poslom. Netko me je čak uspoređivao s Poncijem Pilatom, neki mediji me proglašavaju Karadžićevim prijateljem. Ali, ja radim svoj posao, ne želim se svidjeti medijima. Uzgred, mnogi hrvatski ozbiljni mediji, uključujući Vjesnik, imaju vrlo odmjerene komentare.

Alenko Zornija