Nije nikakva tajna da je službeni Bruxelles u panici zbog posljednjih istraživanja javnog mnijenja prema kojima referendum o europskom ustavu neće proći. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso je za zabrinjavajućih 54 posto protiv optužio Jacquesa Chiraca jer nije dovoljno dobro objasnio svojim građanima da europskih strah od liberalizacije tržišta usluga nema nikakve veze sa sadržajem europskog ustava. No, loptanje na temu tko je kriv između dvije razine, one međuvladine i zajedničkih institucija, nije ništa novo, samo se mijenjaju razlozi. Europska komisija i njezin šef Barroso imaju, primjerice, potpuno pravo ljutiti se na Francusku i Njemačku. Nakon što su dovele u pitanje Pakt o stabilnosti, oglušile su se na opomene europske vlade pretpostavljajući da će u neposluhu glede financijske discipline dobiti na summitu potporu i drugih šefova država i vlada, isto tako sklonih fiskalnoj akrobatici. Zauzvrat, francuski se predsjednik Chirac, kako je to već objavio ugledni Financial Times, pozabavio nacionalnom televizijom France 2 i sugerirao im da više ne objavljuju snimke Barrosa i njegovih izjava, jer ga svaka izjava »stoji glasova«. Chirac je u kampanji za ustav već upotrijebio za Francusku važan efekt nacionalnog ponosa i izjavio kako će, ako odgovor bude negativan, Francuska izgubiti autoritet u Europi. Barroso je pak ljut što lideri europskih država za vlastite pogreške u pravilu okrive zajedničke institucije, pa je pozvao šefove država i vlada EU-a da prije bilo kakvih kritika pokušaju pod kontrolu staviti stvari u vlastitu dvorištu. Traženje krivca u tuđem dvorištu bit će još izraženije ako ustav u Francuskoj ne prođe. Ako ga Francuzi ipak prihvate, slijedi krupni zalogaj - referendum u Velikoj Britaniji.