Osim mentora i stranačkog sudruga dr. Borisa Kandarea, kojega je Đapić gotovo fotokopirao e da bi se okitio titulom magistra, glavni svjedok obrane, niti ne sluteći, postao je jučer premijer Ivo Sanader. Naime, upisujući se u knjigu žalosti povodom smrti pape Ivana Pavla Drugoga u Zagrebu naš je predsjednik Vlade i doktor književnosti mrtav hladan pred kamerama iz džepa izvadio papirić s kojega je prepisao nekoliko protokolarnih rečenica! Za razliku od njega kubanski predsjednik Fidel Castro Papi je sigurnom desnicom ispisao cijelu stranicu svojih lijevih sjećanja koja su citirale gotovo sve svjetske agencije.

Pri tome mu nije smetalo niti njegovih 78 godina, niti činjenica da se poklonio jednom od glavnih rušitelja ideologije koje se još uvijek ne odriče, s kojim se upoznao na povijesnom susretu 1998. godine na Kubi. »Tada ste zauvijek zaradili poštovanje i ljubav svih Kubanaca«, poručio je u svom in memoriamu u vatikanskom veleposlanstvu Castro kojega je s Papom uz osobno uvažavanje povezivala antipatija prema američkoj politici utjelovljena u Georgeu Bushu junioru.

Iako je vizualno grupni portret Đapića i njegove ekipe koja mu je došla dati podršku više sličio na suđenje nekoj opasnoj organizaciji nego li na okupljanje resavske škole, Sanaderov »šalabahter« izazvao je znatno veću konsternaciju. Jer, u obilju masovnog terora koji prati Papine posljednje dane ovo je možda bila jedna od posljednjih kapi koja je prelila čašu degutantnosti. I dok se laički intelektualni krugovi u Europi zgražavaju nad takvim izvještavanjem nazivajući ga »medijskim overdoseom«, u nas se tek stidljivo progovara o estradizaciji Papinog umiranja.

Štoviše, hrvatske je kioske preko noći preplavilo brdo literature i suvenira o Ivanu Pavlu Drugom s ciljem da se dobro unovče suze vjernika i poklonika. Cijeli poduhvat, kojemu bi na brzini pozavidjeli i francuski enciklopedisti a kamo li ne Leksikografski zavod »Miroslav Kreleža«, mogli bismo nazvati i hrvatskim paradoksom: