Hrvatska je ovih dana, opraštajući se sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II., na sve načine manifestirala sklonost pretjerivanju. U karikiranom dugometražnom pijetetu koji je zasjenio sva ostala pitanja, u trodnevnoj nacionalnoj žalosti, u preuzvišenom klanjanju i idolopoklonstvu "najkatoličkije države na svijetu". Biti "veći papa od Pape" hrvatska je tradicija, način života, nacionalni psihološki profil. Na žalost, tek u smislu verbalizacije prenaglašenog katoličkog duha koji se i ne trudi principijelno materijalizirati. Kad se razgrne vjerska prašina i vonj tamjana te zagrebe gola koža domaćih pravovjernika, poglavito među političkom kastom, poteče tek razvodnjena krvca prononsiranih grješnih farizeja. Od vremena Vlade Gotovca, pjesnika među političarima i istinskog vjernika među pomodnim dogmaticima, nije se pojavio nitko tko bi doista mogao moralnu (političku) vertikalu držati tako uspravnom. Kriza morala razjeda nacionalno tkivo, a s oltara crkvenih i političkih jednako neuvjerljivo odjekuju prisege Bogu i narodu. Ergo, komu vjerovati?

U postotku, hrvatski građani, prema anketnim istraživanjima, još uvijek najviše vjeruju predsjedniku Mesiću, čija popularnost prelazi 39 posto. No, i za njim se vuku repovi što ih producira nakon svake svoje izborne kampanje. Pače i svojim ishitrenim, populističkim izjavama, štoviše i pogrešnim procjenama kredibilnosti nekih bliskih suradnika. Od kojih naknadno pilatovski pere ruke. Time njegove ne postaju sterilno čiste. Mesić inzistira na razotkrivanju financijera kampanje svoje protukandidatkinje Jadranke Kosor, izražavajući otvorenu sumnju da je njezina trka za birače sponzorirana isključivo HDZ-ovim novcem. Pogotovo nakon otkrića "donacije" Hrvatske lutrije i navodnog odljeva sredstava Fonda za obnovu i razvoj Vukovara (14,7 milijuna kuna) na račun Gradskog poglavarstva, e da bi odatle bio transmitiran i u promidžbu Kosorove za predsjednicu države. Vukovarska oporba podigla je zbog toga kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Vladimira Štengla (HDZ), ali nije jasno zbog čega Jadranka Kosor i HDZ ovu neugodnu optužbu više ignoriraju negoli argumentirano osporavaju. S druge strane, Mesićevi računi morali bi biti besprijekorno čisti, e da bi imao moralno pravo upirati prstom u tuđe. A nisu. U prvom mandatu financijski ga je podupiralo Klariko-voće, u ovoj Lijanovići...

Saborsko povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bombardirano je (zasad) s 18 prijava protiv državnih dužnosnika, od Čačića, Tomčića, Linića, Ferenčaka, Šprlje, Ronka do Šuice, Bagarića, Bregleca, Friščića ... od zastupnika u Saboru do župana, gradonačelnika, stranačkih čelnika. Svi su, navodno, umočeni u neke prljave, nezakonite rabote, na kojima se Povjerenstvo jalovo iscrpljuje ogađujući narodu i politiku i njezine vrle trudbenike. I što biva? Dubravka Šuica, makar uhvaćena u laži glede nezakonite gradnje stambenog objekta, i dalje visoko kotira na stranačkoj (HDZ) rang-ljestvici. Štoviše, toliko da će predvoditi dubrovačku listu HDZ-a.

Ali, zar je drukčije i s Milanom Bandićem, SDP-ovom zagrebačkom uzdanicom za sva vremena, svim grijesima usprkos? Kralj voluntarizma kojemu se pred sesvetskim sudom utvrđuje krivnja zbog pamfleta "Istina je", kvalificiranog kao pritisak na neovisnost sudstva, koji je svojedobno u alkoholiziranom stanju skrivio prometnu nezgodu i pobjegao s mjesta događaja, zbog čega je fiktivno smijenjen s dužnosti šefa metropole, ponovno jaše Račanova najtrofejnijeg vranca. Jer ga Zagrepčani vole, a tko ima Zagreb, ima doista i moć. Prema tome, treba biti pragmatičan. Dovraga moraliziranja, principi, poštenje i bakrači!

Je li na hrvatskoj političkoj sceni na djelu efekt petnaestogodišnje evolucije ili pragmatične redukcije višestranačja? Naime, nakon početnih ideoloških ratova, stranke su do te mjere relativizirale međusobne programske razlike da je danas izvan svakog čuđenja, nekmoli zgražanja, paktiranje svih sa svima na svim razinama. Iako još sporadično zaluta kakav školski metak HDZ-ovih nacional-"čistunaca" (tipa Piplovića) prema oponenatskim metama okupljenim u Račanovu SDP-u (Staziću), na djelu je prevalentno hrvatska "HDZ-SDP sloga". Pače, negdašnji HDZ-ov tvrdolinijaš Luka Bebić i otvoreno navješćuje moguće lokalne koalicije HDZ-a s SDP-om, koje socijaldemokratski prvotimci (Račan, Picula) nevješto demantiraju, istodobno otvoreno koketirajući s HSP-om.