Zašto je za predsjednika Hrvatskog liječničkog sindikata baš rigidni HDZ-ov ministar najbolji, samo je na prvi pogled čudno. Jer, Hebrang je u ime vladajućih s Babićem potpisivao zakulisne ugovore koje je poslije Sanader bio prisiljen poništavati i ublažavati, Hebrang je bio taj koji je obećao med i mlijeko Babiću kao nagradu što je svojedobno štrajkom dobrano potresao ondašnju koalicijsku Račanovu Vladu i svog prethodnika Vlahušića. Sasvim je razumljivo da liječnici »vole« Hebranga jer im je plaće digao više nego bilo tko drugi, kao što je razvidno da je to učinio stoga što je i sam liječnik, a ne dobar ministar.

Niti Babićevo zazivanje Hebranga kao motiva za štrajk i povratak u prve redove HDZ-ove vlasti nema socijalne, moralne i cehovske razloge već isključivo politikantske. Vjerujući svome uzoru na riječ, ne obraćajući pažnju na važeće norme i propise niti na realne mogućnosti države i proračun na izdisaju, Babić je svojom tvrdoglavošću olako propustio granskim ugovorom osigurati liječnicima ono što su ostali ovih dana dobili. Stolica prvog sindikaliste bijelih kuta zbog lažnih obećanja dobrano se trese i zato je njegova jedina šansa da mu s druge strane stola sjedi Hebrang sklon kuloarskim dogovorima i aranžmanima kojima moral i zakon nikada nisu bili bitna prepreka.

Zato Babić veliča Hebranga, zato što su politički bliski, skloni istim metodama ucjena kako bi došli do svoga cilja, bilo to nabijanje plaća, provizija ili zdravstveni sustav u kojemu bi bilo mjesta samo za one koji su »u stanju provoditi program HDZ-a«. Babić, kao i prije, ne radi ništa što Hebrangu, kojemu se očigledno zdravstveno stanje poboljšalo, a s njime porasle i političke ambicije, ne konvenira. On govori o superministru, baš kao što neki trbuhozborci nagađaju o supergradonačelniku Zagreba Hebrangu. Iako on to, navodno, razumom odbija, sve podsjeća na pripremu terena za njegovu predsjedničku kandidaturu od koje je, bez obzira na posipanje pepelom, svojedobno odustao teška srca.

Očigledno, Veliki Andrija nije naučio na pričuvne položaje u saborskim klupama, on ne može biti običan redov svoje partije jer mu epolete blješte u očima a zapovjedna linija kola krvotokom. Zato njegovi medijski hagiografi ničim izazvani ispisuju bajke o njegovim sposobnostima, ćudoređu i tankoćutnosti gradeći lažni mit o ministru koji je u svojim mandatima ponešto povećao liječničke plaće ali još više uništio hrvatsko zdravstvo.