Nije bilo neočekivano da će neki započeti obračun s papom Ivanom Pavlom II. još za vrijeme njegova pogreba. Hrvatima nije, međutim, bilo nimalo ugodno slušati proslavljenu američku novinarsku Christiane Amanpour kako za vrijeme CNN-ova prijenosa pred milijunima gledatelja napada Papu zbog »kontroverzne« beatifikacije nadbiskupa Alojzija Stepinca, tvrdeći da su »hrvatski fašisti gotovo bili u savezu s Katoličkom crkvom i činili pogrome protiv Srba u Drugom svjetskom ratu«.

Amanpour nije, zapravo, rekla nešto što već šezdesetak godina nije poznato u protuhrvatskoj promidžbi. Iz Beograda se uporno šalju poruke koje idu za nametanje kolektivne odgovornosti Hrvatima, ali i Katoličkoj crkvi, za zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata, kao i stvaranje današnje demokratske Hrvatske. Svi koji su podržavali nacionalnu neovisnost pokušavaju se staviti u kontekst zločina i često spominjane »vatikanske zavjere« protiv bivše Jugoslavije. Takvi pamfleti nisu zaobišli ni američku novinarku. Želeći pošto-poto pokazati svoj kritički odmak od pape, ona nije dublje proniknula u taj slojeviti problem, nanoseći time i Hrvatima i Svetoj Stolici veliku političku štetu.

Da je CNN-ova zvijezda pokušala biti objektivnom, doznala bi da se Stepinac nikad nije identificirao s ustaštvom, a pogotovo fašizmom i nacizmom. Bio je u stalnoj oporbi s ustaškim totalitarizmom, kasnije i s onim komunističkim. U izvornoj građi nije teško pronaći njegova pisma, propovijedi i poslanice iz ratnog razdoblja u kojima se, primjerice 25. listopada 1942., posebno oštro protivi rasnoj politici: »…Svaki narod i svaka rasa… imade pravo na život dostojan čovjeka… Zato je Katolička crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje, svaku nepravdu i nasilje koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija… Nitko nema prava da na svoju ruku ubija ili koji mu drago način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti.«

Poznato je da je Stepinac osuđivao ustašku politiku progona i nasilnog prevođenja Srba na katolicizam, pa je još u svibnju 1941. oštro prosvjedovao kod poglavnika Pavelića na vijest o masovnom zločinu nad Srbima u glinskoj crkvi, tražeći da poduzme »najhitnije mjere« da se »na cijelom teritoriju NDH… ne ubije nijedan Srbin«. Što se, pak, tiče jasenovačkog logora, Stepinac ga je javno nazvao »sramotnom ljagom«, isključujući iz crkvenih redova svećenike koji su surađivali s ustašama.

Ivan Pavao II. je dobro znao zašto Stepinca proglašava blaženim. Američku novinarku sve to, dakako, previše ne zanima.