Ivi Sanaderu glave neće doći ni eurokrati u Bruxellesu ni nemušta hrvatska opozicija; njega karijere mogu koštati samo mangupi u vlastitim redovima. Neki od njih proteklog su se tjedna, zajapureno u Saboru lamentirajući o zločinima crvenih i crnih u Drugom svjetskom ratu, toliko oteli kontroli da je morao intervenirati i sam premijer, pokušavajući sakupiti razbacalo perje i spasiti antifašistički obraz. Obraz koji njegova stranka nikada nije dovoljno njegovala.

U godinama kada je on zapušten propadao, s posebnim se žarom laštila druga strana lica, pa je u svijetu Hrvatska bila češće prepoznavana po Šuškovu "rimskom pozdravu" na Sinjskoj alci nego Tuđmanovim ratnim danima u partizanima. Iako jedini europski državnik koji je bio izravni akter antifašističke borbe, prvi hrvatski predsjednik nikada nije dobio pozivnicu za proslavu 50. obljetnice pobjede nad fašizmom. A niti se zbog toga, iza kulisa vlastite norvalske prošlosti, pretjerano bunio.

U zemlji u kojoj je NDH godinama afirmirana kao "izraz vjekovne težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom", a isticanje ulica s imenom Mile Budaka postalo izraz domoljublja HDZ-ovih poteštata diljem Hrvatske, dio nacije još se nije uspio oporaviti od energičnog Sanaderova uklanjanja spomen-ploča ustaškim dužnosnicima, a novi udarac već je uslijedio: parlamentarni vrh HDZ-a obznanio je svoje namjere da s SDP-om i IDS-om usuglasi Deklaraciju o antifašizmu.

Dio zastupnika novog, transformiranog i uljuđenog HDZ-a koji se kune u europske vrijednosti spremno se ulovio na pravaški lijepak priče o antifašizmu koji je hrvatskom narodu nanio jednaka zla kao i fašizam. I pritom s oba oka zažmirio na činjenicu da je antifašizam puno više od pukog kaputa u koji se preobukao krvavi bleiburški Brozov komunizam. Neki od njih tvrdili su čak da Deklaraciju - koja traži izjednačavanje prava prvoboraca iz 1941. s onima koje uživaju branitelji iz 1991. - "ni mrtvi" nisu spremni podržati. I iskrica je dovoljna da užga suhe ugarke Šuškova naslijeđa u najvećoj hrvatskoj stranci. Stratezi HDZ-a dobro znaju što dvojbene lekcije povijesnih revizionista mogu značiti na inako mukotrpnom putu zemlje u Europsku uniju, pa je politički vatrogasac Sanader morao promptno reagirati, želeći po svaku cijenu izbjeći da lupa kroz koju eurodiplomati promatraju poteze njegove Vlade bude umrljana pozerskim odbacivanjem ideje borbe protiv fašizma. Deklaracije - a ona o Domovinskom ratu možda je najpoučniji primjer - ionako nikada nisu služile pisanju povijesne istine, nego tek odrađivanju političke parade. A u njoj se antifašizam uvijek može istaknuti kao vrijednost, a komunizam tek kao njegov kratkotrajni saveznik.