Tresla se brda, rodio se miš, reklo bi se iz nacrta zaključaka koji bi trebali biti kruna gotovo šestomjesečne istrage saborskog povjerenstva za »Viktor Lenac«.

Fotokopirni magistar Anto Đapić i slavonski jastreb HDZ-a Branimir Glavaš, na čiju je gorljivu inicijativu povjerenstvo i osnovano, na kraju će, što se moglo i očekivati, krivicu ravnomjerno raspodijeliti između bivših prijatelja i drugova iz SDP-a, Ivice Račana i Damira Vrhovnika. Da je sve skupa bilo traćenje vremena, što je bilo lako predvidjeti, svjedoči i »otkriće« saborskih forenzičara da su »odluke o izdavanim jamstvima u konačnici plod političke odluke Vlade«!? Kao da smo do sada mislili da je Račan državnu kesu razriješio jer je bio pod uplivom Duha Svetoga. Sve u svemu, »slučaj Lenac« bio je neuspjeli pokušaj HDZ-a da u osvit predsjedničkih a sada i lokalnih izbora ocrni svoje političke protivnike mrljama iz njihovog mandata ne bi li spasili svoj silazni rejting kod birača. Uostalom, svakome razumnom bilo je jasno da niti je povjerenstvo kompetentno, niti mu je stalo utvrditi punu istinu o »Lencu«. Stoga će se sve okončati »happy endom« odnosno Račanovoj administraciji bit će upućena »drugarska kritika« saborskih kolega.

Daleko od toga da se oko privatizacije, uzleta i propasti »Lenca« i uloge Damira Vrhovnika u toj drami nema što istraživati. No, pokazalo se da je to tvrda kost za policiju i državno tužilaštvo kojima zamagljivanje povjerenstva i fingiranje istrage mogu u konačnici poslužiti kao izgovor da od svega dignu ruke. Očigledno, cijeli je posao majstorski odrađen, sve je zakamuflirano s fiktivnom off shore tvrtkama u inozemstvu i pomiješano sa stranim kapitalom, pa se oni koji rade na tom slučaju osjećaju kao u Minotaurovom labirintu.

»Slijedite trag novca i sve će vam biti jasno«, savjetovao je legendarni anonimni informator nazvan »Duboko grlo« novinare »Washington Posta« Boba Woodwarda i Carla Bernsteina koji su otkrili najpoznatiju novovjeku političku aferu »Watergate« koja je dovela do ostavke tadašnjeg predsjednika SAD Richarda Nixona. Nažalost, Đapić–Glavaševo povjerenstvo nije uspjelo zagrebati ispod površine problematike »Lenca« više od površnih novinara iako je o cijelom slučaju napisana i knjiga serioznih tekstova. No svim našim tragačima je put novca stazama koje se račvaju ostao nedokučiv, pa Vrhovnik sa smiješkom glumi nevinu žrtvu i slobodno šeće ulicom jer je svoju imovinu dobro osigurao.

Njegov se »proces« poklopio s onim planetarnoj pop zvijezdi Michaelu Jacksonu a jedina sličnost među njima je ta što je jedan osumnjičen za zlostavljanje velikih a drugi malih ljudi. Bez obzira hoće li se sudski potvrditi je li Michael Jackson dirao genitalije dječačića koje bi namamio u svoj Neverland i opijao ih vinom to je neizvjesno jednako koliko i činjenica da je Damir Vrhovnik na »Lencu« izgradio svoj Foreverland.