Kao predsjednik, bit ću neutralan. Kao građanin, neću biti — rekao je nedavno u neobveznom razgovoru s novinarima predsjednik Republike Stjepan Mesić. Ipak, u osvit lokalnih izbora, šef države jednostavno ne može odoljeti napasti da proširi svoj utjecaj s visina Pantovčaka na domaće političke nizine. Iako je donekle korigirao onaj ljutiti i euforični zaključak iz izborne noći da više neće biti neutralan u odnosu prema političkim akterima te sada tvrdi da je neutralnost rezervirana samo za funkciju šefa države, očito je da Mesić ne može pobjeći od miješanja u domaće političke zavrzlame.

Lukavi Mesić tom je prigodom odstupio od uobičajenih pravila i sastanak otvorio zainteresiranim novinarima. Uskoro je bilo jasno zbog čega: Vukovarci, predvođeni šeficom HNS-a Vesnom Pusić, iznijeli su, među ostalim, i svoje sumnje da se novac iz Fonda za obnovu Vukovara koristio u kampanji Jadranke Kosor. A to je Mesićeva omiljena tema i prilika da još malo poradi na rušenju Jadranke Kosor i HDZ-a.

I zahtjev za smjenom Berislava Rončevića zbog sumnjive kupnje vojnih kamiona obojen je Mesićevim pritiskom na HDZ i njegovu Vladu. Koristeći svoje ustavne ovlasti kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, Mesić se želi osvetiti ministru obrane zbog prljavih riječi izrečenih u kampanji, naročito onoj o "tragikomičnom igrokazu predsjedničkog kandidata". Trakavica još traje. Premijer Ivo Sanader lukavo izbjegava sastanak s Mesićem u vezi s Rončevićevom ministarskom sudbinom, ali plasiranjem svojih stavova u medijima Predsjednik države brižno raspiruje vatricu te slatke afere. Od Rončevića očito neće tako lako odustati.

Neće odustati ni od toga da ga neke političke stranke iskoriste kao svoju maskotu na predstojećim lokalnim izborima. Tako će Milan Bandić sigurno moći računati na Predsjednikovu pomoć, iako je prigodom skupljanja potpisa za Mesićevu kandidaturu gotovo nastao raskol među zagrebačkim strankama koje su podržavale aktualnog predsjednika. Mesićev matični HNS mjesec dana je pripremao teren za kandidaturu, da bi odjednom njihov ljutiti protivnik Milan Bandić stao na čelo izbornog stožera u glavnom gradu. Istina, prikupio je 65 tisuća potpisa, što je petina od ukupnog broja potpisa, ali jednako tako Mesić je zapeo u prvom krugu izbora ponajprije zato što je podbacio u Zagrebu. Bandić se očito zadovoljio prikupljanjem potpisa i zanemario daljnju Mesićevu promidžbu u glavnom gradu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Mesić podržavati Bandića kad ovaj krene u potragu za koalicijskim partnerom nakon izbora. Nakon razlaza s HNS-om, lepeza mogućnosti doista je široka: HDZ, HSP, Boris Mikšić... Sve redom Mesićevi prijatelji.

Ustavna pozicija šefa države prilično je jasna. On ne smije biti član političke stranke i ne smije se svrstavati na političkoj sceni. Međutim, Mesić je u proteklih pet godina redovito pronalazio načine da odstupi od tog pravila, posebno se pozivajući na ustavnu odredbu o zaštiti ustavnosti. Usta mu nitko neće začepiti, kao što ga nitko neće moći spriječiti da slučajno nabasa na odabrani stranački skup. Ili s nekim kandidatom popije kavicu pred "Charliejem". Uostalom, zašto ne? Mesić je ionako na izborima pobijedio kao kandidat šest oporbenih stranaka, pa im se stoga mora nekako odužiti. A osim toga, ne zaboravimo jednu sitnicu: i predsjednici su ljudi, zar ne?