Hrvatskim političkim strankama mišljenje javnosti i medija ne znači mnogo. Mnogo je primjera koji to pokazuju. Najnovije možemo pronaći uvidom na izborne liste za lokalne izbore. Na listama koje su već objavljene - ili u medijima najavljene - imena su stranačkih i državnih dužnosnika kompromitiranih u brojnim ozbiljnim skandalima koji su ih većinom prezentirali kao nesposobne i nedostojne za obavljanje javnog posla i raspolaganje novcem poreznih obveznika. Ipak, oni su opet na izbornom meniju, žele nastaviti svoje političko djelovanje i nemaju srama zatražiti još jedan mandat.

Stoga je iznenađenje što na gradskoj listi nema Srećka Ferenčaka, narodnjačkog lidera i saborskog zastupnika, kojem će se uskoro suditi zbog malverzacije s građevinskim zemljištem. To što nije na izbornoj listi možda je i kraj njegove političke karijere.

Milana Bandića, lidera SDP-a u Zagrebu, skoro suđenje zbog pritisaka na sudstvo, obiteljsko muljanje sa stanom, policijska istraga o građevinskim pothvatima na Sljemenu, pijani bijeg od policije i izgradnja vikendice bez dozvole nisu udaljile od pretenzije da opet postane gradonačelnik. Ivica Račan nije smogao snage udaljiti svoga najkompromitiranijega kandidata, bez obzira što to puno govori o perspektivama koje Partija pruža biračima.

Boris Mikšić, dečko s Trešnjevke i obiteljski nasilnik iz Minnessote, također je u skupini proturječnih kandidata. Činjenicu da je mlatio ženu ne smatra spornom za obnašanje najodgovornijih javnih poslova. Njegov je ego jači od moralnih normi.

Naravno, Blažeković, Bandić i Mikšić, zagrebački izborni aduti, nisu jedini na listi političara koje treba prezreti, ali su možda najambiciozniji.