– Vrijeme je za temeljitu reviziju programa HDZ-a, buči hiperaktivni slavonski gubernator Branimir Glavaš dan nakon što je svog partijskog druga Florijana Borasa titulirao »majmunom s četiri vijuge«. Štoviše, Glavaš najavljuje da će u nedjelju sa svojim istomišljenicima operacionalizirati svoju zamisao o ukidanju županijskog ustrojstva Hrvatske i predložiti njezinu transformaciju u »pet povijesnih regija« bahateći se kako to čini bez konzultacija sa stranačkim vodstvom! Kada je prije nepunih godinu dana iznio tu svoju »ideju«, predsjednik saborskog kluba HDZ-a Luka Bebić izjavio je da se radi o »privatnom Glavaševom mišljenju«. Danas, uoči lokalnih izbora, kada treći čovjek HDZ-a i nositelj lista u Osijeku i tamošnjoj županiji tvrdi da za svoj »projekt« nije niti pitao svoje pretpostavljene, može se kalkulirati radi li se tek o »tajnoj« taktici stranke na vlasti ili o otvorenoj unutarnjoj pobuni. Jer, samo je naivcima Glavašev »probni balon«, koji je napuhao u predizborni cepelin, mogao sličiti na inicijaciju regionalizma u, od Tuđmana, tradicionalno konzervativnoj i centralističkoj stranci.

Samo su zaslijepljeni mogli povjerovati da se radi o kopernikanskom obratu unutar HDZ-a oko ustroja Hrvatske. Najžalosnije je što su Glavaša u prvi tren podržali upravo oni, poput uglednika IDS-a ili SDP-a, koji su devedesetih zbog »autonomaštva« bili proglašavani gorim neprijateljima i od SAO-krajinskih četnika. Tek kada su »shvatili« da bi Istra ostala bez imena, utopljena u nekakvo imaginarno »Primorje« (zašto Glavaš nije predložio da njegovim »anšlusom« Dalmacija bude i kooptirana u tu njegovu priobalnu zajednicu, a ne Istra?), postalo je jasno da se radi o konceptu carske Rusije, a ne o modernom proeuropskom modelu. Naprosto, Glavašev cilj nije regija već »Velika Slavonija« u kojoj bi on bez ikakve kontrole vladao neovisno o Zagrebu.

Nakon bombastično najavljenog štrajka liječnika Ivice Babića, kojega »na vezi« drži bivši ministar Andrija Hebrang, Sanader se u Glavaševim sve češćim ispadima suočava sa sve otvorenijim nezadovoljstvom unutar vlastitog stranačkog rukovodstva koje po njegov mandat postaje opasnije od cjelokupnog oporbenog djelovanja. Reforma lokalne samouprave ozbiljno je pitanje, ne smije i ne može biti ad hoc rješavano predizbornim floskulama, a osim zakonske regulative koja bi spriječila moguću samovolju, mora uključiti i volju građana, te preraspodjelu ovlasti i sredstava između države i nižih jedinica.

Od svega ostaloga mogla bi i sve nas, a ne samo Sanadera zaboljeti glava.