Obrazloženje nedavne odluke Ustavnoga suda kojom je odbijen prijedlog tridesetak podnositelja za pokretanje ocjene ustavnosti Zakona o najvišoj mirovini iz 1998. godine ogledni je primjer logičkog apsurda i javnoga licemjerja u koje je sebe dovela ta najviša sudska instancija. Čak i više, ta je odluka i svojevrsno priznanje da je Hrvatska u praksi, unatoč svim ustavnim načelima o jednakosti građana, u nekim elementima sličnija feudalnoj nego suvremenoj građanskoj državi jer se kao temelj ostvarivanja pojedinih prava pojavljuje staleški status koji dijeli državljane na puk i "političko plemstvo". S tim da naši današnji "plemići" to ne postaju rođenjem, nego političkom inicijacijom, jer im nakon stavljanja stranačkog "mača na rame" i kraćeg boravka u saborskim klupama pripada pravo na doživotno dobivanje "desetine" iz džepova puka. Čini vam se malo pretjerano? Na žalost, nije. Nimalo!

Ustavni sud je odbijanje njihova zahtjeva obrazložio ocjenom da je ograničavanje mirovina opravdano "jer se time ograničava socijalno neprihvatljiva preraspodjela dohotka". Stoga ustavni suci smatraju da je tu riječ o "prihvatljivom socijalnom korektivu, te da institut najviše mirovine služi ostvarenju ustavnih odredbi o socijalnoj pravdi i sigurnosti".

Budući da svi dobro znamo u kakvim gospodarskim okolnostima živimo, ovo obrazloženje ustavnih sudaca, puno duha socijalne pravde, još bi se i moglo nekako progutati. Ostalo bi, doduše, neosporno da su umirovljenici koji su u mirovinski fond uplatili mnogo više novca nego što je bilo potrebno za mirovine koju primaju - zakinuti. No, eto, zbog socijalne pravde taj njihov "preplaćeni" novac neće im biti pretočen u "prevelike" mirovine, nego će im biti oduzet i postati socijalni korektiv za podebljanje najmanjih mirovina. Velimo, sve bi se to moglo nekako progutati da ti isti ustavni suci nisu prije točno dvije godine donijeli jednu drugu odluku i ispisali jedno bitno drukčije obrazloženje.

Tada je bila riječ o zahtjevu za ispitivanje ustavnosti Zakona o povlaštenim mirovinama zastupnika u Saboru. Koji su, uzgred budi rečeno, tim zakonom sami sebe izdvojili od djelovanja zakona koji vrijede za sve ostale građane. No ipak nisu bili cicije, pa su u mirovinsku izdvojenost i povlaštenost sa sobom "poveli" i ustavne suce, koje je, kakve li slučajnosti, potom zapala zadaća odlučivati o ustavnosti tog istog zakona.

Elem, tom su prigodom ustavni suci zaključili da pravo na povlaštene mirovine nije sporno, niti protivno ustavnim načelima o jednakosti građana, socijalnoj pravdi (sic!) i vladavini prava. Dakle, stubokom suprotan stav nego u prvom slučaju. Ni riječi o "socijalno neprihvatljivoj raspodjeli dohotka", a još manje o potrebi "socijalnih korektiva". Ustavni suci čak su se potrudili objasniti zašto to pravo na povlaštenost, koja znači mirovinu od 8 do 15 tisuća kuna, nije sporno. Dakle - nije sporno zbog posebnog položaja zastupnika kao izabranih predstavnika naroda i povećane odgovornosti u obnašanju njihove dužnosti. Štoviše, vele još ustavni suci, dodjelom povlaštenih mirovina poštovano je načelo razmjernosti, jer prava zastupnika moraju biti razmjerna njihovu položaju.

Shvaćate li poantu? Uspijete li se kao "jednaki građanin" Hrvatske ugurati u kakvu stranačku listu, ući u Sabor i tamo ostati dvije godine i jedan dan, postajete pripadnik "političkog plemstva" Lijepe naše, jer vaš "posebni položaj zastupnika kao izabranog predstavnika naroda" postaje doživotan. Kao i vaše pravo da temeljem svojeg "plemićkog" statusa dobivate doživotnu mirovinsku rentu od desetak tisuća kuna. Ne na osnovi vaših uplata u mirovinski fond - to za vaš stalež ne vrijedi, kao ni onaj mirovinski limit iz Zakona za puk - nego temeljem uplata tog istog puka, nekad "desetine", a danas brojnih poreza i doprinosa u državnu blagajnu. Nema što: demokracija, jednakost pred zakonom, jednake šanse za sve u slobodnoj tržišnoj ekonomiji. Velim vam, ni traga od građanskog društva, ni traga od građanske države, ni "s" od socijalne pravde. Plemstvo, puk i nepravda.