Vjesnik: 25. 04. 2005.
Lažni magisterij i sudska farsa
Dr. Kandare i Đapić trebali bi biti primjereno procesuirani i kažnjeni, što se očigledno neće dogoditi i zbog nastupa apsolutne zastare
DOBROSLAV PARAGA
Pune tri godine i tri mjeseca od podizanja kaznene optužnice protiv Ante Đapića i dr. Borisa Kandarea pred Općinskim sudom u Splitu, raspravni sudac Robert Pešutić napokon je odlučio početi i dovršiti glavnu raspravu protiv dvojice optuženika za kaznena djela zloporabe službenog položaja i ovlasti u slučaju krivotvorenja magistarskog rada Ane Đapića.
Sumnju u nepristranost raspravnog suca Pešutića potvrđuje oslobađajuća presuda i nepobitna činjenica da je odbijao početi glavnu raspravu unatoč planskog i režiranog neodazivanja dr. Kandarea na početak suđenja čak deset puta, čekajući nastup apsolutne zastare u tom predmetu.
Budući da su i Đapić i Kandare ispitani u istražnom postupku te su iznijeli svoje obrane, raspravni je sudac mogao i morao donijeti pravorijek u odsutnosti jednog od optuženika s obzirom na to da je riječ o takozvanom sumarnom postupku za djela za koja je zapriječena maksimalna zatvorska
kazna do pet godina zatvora, a ne da počne suđenje nekoliko tjedana prije nastupa apsolutne zastare.Mjerodavno bi Državno sudbeno vijeće trebalo po službenoj dužnosti i zbog ugleda Općinskog suda u Splitu i sudstva općenito, svakako preispitati daljnji ostanak na sudačkom mjestu i podobnost suca Pešutića, s obzirom na njegovo postupanje u tom predmetu.
Iznoseći tvrdnju da kvaliteta magistarskoga rada ne može biti predmet kaznenog progona nego samo stvar za akademsku raspravu te da je njegovo suđenje politički progon (pritom pojma nema da bi ga u tom slučaju uzele u zaštitu mnogobrojne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava, ali ga s pravom nije zaštitila niti jedna), Đapić »zaboravlja« da je na prijevaran, nečastan i kažnjiv način uz pomoć dr. Ka
ndarea izigrao i prevario Povjerenstvo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.Naime, on u svom lažnom magistarskom radu nije niti jedanput naveo da ga je doslovno od početka do kraja prepisao iz objavljene knjige dr. Kandarea »Pobijanje arbitražne odluke« i iz Kandareove doktorske disertacije, čiji sažetak i predstavlja spomenuta knjiga.
Tu nije riječ ni o kakvu političkom procesu niti je posrijedi akademska rasprava o valjanosti nečijeg magisterija; jednostavno, tu je riječ o kaznenom djelu s umišljajem jer su obojica to radila planirano i prema prethodnom dogovoru. Osobito teška okolnost koja proizlazi iz tog kaznenog djela Đapića i Kandarea radi protuzakonitog pribavljanja Đapiću neimovinske koristi ogleda se u tome da su obojica to počinila kao saborsk
i zastupnici, dakle oni koji trebaju prednjačiti u zaštiti i primjeni zakona u čijem donošenju i sami sudjeluju, a ne da predvode u svjesnom i namjernom kršenju tih zakona.Hrvatska se akademska zajednica posebno stidi dr. Kandarea što je nečasno pokušao opravdati sebe i Đapića izjavom »da je on tražio od Đapića da prepiše njegove radove«, što je prema izjavi prof. dr. Jasne Krstović iz Rijeke »grub nasrtaj na znanstvenu etičnost sveučilišnih nastavnika, kojih je ogroman broj daleko od mentorstva tipa Kanda
re, koji prepisivanje (plagijat i krivotvorenje) afirmira kao znanstveno istraživačku metodu spoznaje ali i ucjenu kao proceduru stjecanja znanstvenog stupnja«.U slučaju dr. Kandarea i Ante Đapića riječ je ne samo o kaznenom djelu – koje uključuje u sebi zlouporabu službene dužnosti i ovlasti, krivotvorenje akademskih radova i stupnjeva, srozavanje digniteta i vjerodostojnosti sveučilišne nastave i stjecanja akademskih zvanja u Republici Hrvatskoj – nego je posrijedi javno promicanje bestidnosti i nemoraln
osti dvojice saborskih zastupnika.Njih dvojica, upravo zbog svega toga, trebali bi biti primjereno procesuirani i kažnjeni, što se na splitskom suđenju očigledno neće dogoditi, ne samo zbog oslobađajuće prvostupanjske presude nego još i više zbog nastupa apsolutne zastare, premda je općinski državni odvjetnik u Splitu podnio priziv protiv oslobađajućeg pravorijeka u toj bestidnoj sudskoj farsi.
Autor je predsjednik HSP-a 1861.