ZAGREB – Je li ministar Kalmeta doista tražio novac za generala Gotovinu i njegovu obitelj 2002. godine od tadašnjeg predsjednika Uprave zadarske Tankerske plovidbe Stanka Banića i je li na pomolu nova afera u hrvatskom političkom vrhu? Najnoviji Banićev istup iz njegove prostrane kuće na otoku Ižu, objavljen u subotnjem HTV-ovu Dnevniku, ostavlja niz nedoumica i bezbroj otvorenih pitanja. Prvo, ako je točno to što Banić govori, logično se nameće pitanje zašto to odmah 2002. godine nije dao u javnost. Ili barem nekoliko mjeseci poslije. Zašto je morao čekati pune tri godine pa da progovori kao »ražalovani« čelnik unosne Tankerske plovidbe, za koju ga vežu najljepše materijalne uspomene. Jedna od njih je vjerojatno i luksuzna kuća na Ižu za koju dobri poznavatelji građevinskih prilika tvrde da vrijedi nekoliko milijuna eura, u što su se mogli uvjeriti i brojni gledatelji HTV-ova subotnjeg Dnevnika.

Banić je i sam svjestan da tajming kojeg je odabrao kako bi iznio navodno »Kalmetino prljavo rublje«, također navodno staro nekoliko godina, i to u predvečerje lokalnih izbora te novog, važnog izvješća haaške tužiteljice Carle del Ponte (26. svibnja) o najnovijoj suradnji Hrvatske s tim sudom, ne ide mu baš na ruku. »Bila je to isključivo moja odluka. U trenutku kada sam iznutra osjetio jednu erupciju. To hrvatsko licemjerje prema svijetu i Europi ja više ne mogu trpjeti. I to je jedini motiv zašto sam odlučio istupiti u javnosti, svjestan da će mi malo tko povjerovati«, pomalo pokajnički obrazlaže svoj napad na Kalmetu bivši »tankeraš« Stanko Banić. Iz same činjenice da ni sam Banić ne vjeruje da će mu malo tko povjerovati, razvidno je da ga je jako pogodilo smjenjivanje s mjesta predsjednika Uprave Tankerske plovidbe, zbog čega drži odgovornim najmoćnijeg Zadranina, ministra Kalmetu.

Premda stara izreka kaže da vrijeme liječi sve rane, u Banićevu slučaju ni godine koje su pojeli skakavci poslije njegove smjene nije bilo lako preživjeti. Jer preko noći ostati bez moći, sjaja i luksuza, po onoj najgoroj narodnoj kletvi »dao Bog da imaš pa nemaš«, nije nimalo ugodno. Samo što se u Banićevu slučaju ta kletva djelomično može primijeniti. Jer bivši čelnik moćne Tankerske plovidbe ostao je bez moći i ugleda, ali ne i bez zavidne materijalne osnovice. Upravo bi zato Banić rado smijenio Kalmetu, kao što je on uvjeren da je Kalmeta smijenio njega prije nekoliko godina.

No ni tu se Banićevi apetiti ne zaustavljaju. On bi na Ižu ugostio i haašku tužiteljicu Carlu del Ponte i onako, uz morske delicije i lagane gemište... i eventualnu pomoć Šime Prtenjače – sadašnjeg saborskog zastupnika HDZ-a ( bivšeg zadarskog župana i bivšeg predsjednika NO Tankerske plovidbe), navodnog trećeg sudionika u inkriminiranom razgovoru – otpremio ministra Kalmetu izravno u Haag.

U tom je kontekstu i izjava za Vjesnik glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka, u kojoj energično opovrgava Banićeve optužbe: »To su podmetanja i konstrukcije onih koji žele povratiti svoje bivše funkcije u tvrtki od koje su odlično živjeli, a njome nisu znali upravljati«, zaključuje Maček. Na kraju svega, običnom čovjeku nameće se samo jedno logično pitanje: Je li Banićev istup motiviran gotovinom ili – Gotovinom?