Veliki vezir Ivo Sanader osobno će pohoditi europske careve u Luksemburgu noseći im na dar glavu ministra policije Marjana Mlinarića ne bi li ih uvjerio u svoju odanost.

Štoviše, pokušavajući ispravljati »krive Drine« Jadranke Kosor premijer je za BBC izjavio da ne samo što bi prijavio odbjeglog generala Antu Gotovinu kada bi ga ugledao, već bi ga vlastitim rukama pokušao uhititi! Nigdje više onog Ive Sanadera koji je gurajući kolica Mirka Čondića huškao branitelje na tadašnju Račanovu vlast kao antihrvatsku zaogrnut transparentom »Svi smo mi Mirko Norac«. Nakon odbijenice 17. ožujka za početak pregovore s EU valjda je svima u ovoj zemlji postalo jasno da se ne mogu igrati mačke i miša s Carlom del Ponte. Unatoč tome što od tada poduzeti koraci najvjerojatnije neće biti dovoljni da nam haška tužiteljica i europski ministri otvore ulazna vrata već u lipnju, tjeranje na čistac Hrvoja Petrača, Rajićevih jataka i policijskih suučesnika, uz najavu daljnjih senzacionalnih smjena i po kriteriju »zapovjedne odgovornosti« zbog blokiranje potjere za Gotovinom, otvara nadu da bi ključ mogao sjesti u bravu u trećem pokušaju, možda već u rujnu.

Optimizam i više od do sada učinjenog pobuđuje najava potpunog zaokreta u pregovaračkoj taktici Hrvatske spram Haškog suda. Tako Sanader po prvi puta u povijesti tog sukobima bremenitog odnosa najavljuje da će se s naše strane inzistirati na partnerstvu i isticati suradnja s Carlom del Ponte koja je »dva puta iznimno pomogla Hrvatskoj iako Gotovina nije bio u Haagu«. Prihvati li radna skupina kao pozitivan pomak rezultate u posljednja dva mjeseca i ocjeni li isticanje partnerstva s haškom tužiteljicom, pa makar imalo i okus zakašnjelog poltronstva, drugim plusem u našu korist, mogli bismo zaustaviti trend europskog nepovjerenja i okrenuti ga u našu korist. No treće sreće neće biti ne stignu li uskoro za zeleni pregovarački stol kapitalni dokazi o Gotovini, njegovom bijegu i skrovištu.

Hoće li Carla del Ponte prepoznati snažne geste koje joj šalje Ivo Sanader kao niti jedan hrvatski premijer do sada i nagraditi njegovu hrabrost da se na koncu ipak uhvati u koštac s mangupima u vlastitim stranačkim redovima i petrificiranim državnim aparatom? U svakom slučaju kopernikanski obrat koji se dogodio velika je njezina pobjeda i priznanje s hrvatske strane da je u hrvanju s njom, uzaludno se inateći, izvuklo deblji kraj.