Haška tužiteljica ima pouzdanu informaciju, jer u suprotnom teško da bi Švicarka na kocku stavila vrhunac svoje karijere koju je mukotrpno gradila hvatajući se u koštac s nimalo bezazlenim aždajama, od mafije, preko Ruande, Tutsija i Hutua, do Miloševića i bivše Jugoslavije, gdje su joj za slavnu mirovinu ostala tek tri imena: Mladić, Karadžić, Gotovina. Uz vrhunski kadrovski i tehnološko opremljeni bjelosvjetski špijunski aparat njoj na raspolaganju svesrdno stoje i debeli novac i još ponešto lakomisleni »domaći izdajnici«. No, nije danas Carla del Ponte meritum »hrvatskog pitanja« već porozna, neučinkovita i sada već i više nego smiješna hrvatska državna vlast. Predsjednik Mesić, koji je obećavao Gotovini kako će ga primiti makar i na kavu ako se preda, nakon najvjerojatnije iz njegovih odaja aranžiranog intervjua s generalom u »Nacionalu«, sada poput placarice prodaje naciji maglu kako je »vrući krumpir« Hrvoje Petrač malo u Izraelu, a možda i nije. Ili je gomolj lički ili istarski, morali bi se odlučiti dvorski kuhari s Pantovčaka.

Ivo Sanader pak na svojim »a la cart« brifinzima i usmenom predajom šalje lažne dimne signale kako Carla del Ponte u svojim rukama nema niti jednoga čvrstoga argumenta da je Gotovina u Hrvatskoj (što i Mesić ponavlja kao papiga) osim »problematičnih« tekstova u hrvatskim medijima. Prevedeno, kada premijer i njegova ekipa dođu na pregovore s haškom tužiteljicom ona im na zeleni stol »surdukne« prevedene članke i izvještaje iz hrvatskog tiska kao krunski argument! Dok se u svome inatu Mesić i Sanader nadmeću u dječjoj igrici »tko je kriv, tko je kriv« svaljujući teret nesposobnosti jedan na drugoga, europski gazde očigledno Hrvatsku doživljavaju kao ozbiljnog posla nedorasli vrtić.

Kada već ne mogu Carlu del Ponte uvjeriti da Gotovina nije u Hrvatskoj, Mesić i Sanader morali bi staviti svoje i glave svojih posilnih na kup i pokazati adute za svoje tvrdnje. Verbalni ekshibicionizam koji su do sada upražnjavali nikoga, pa ni naše prijatelje više ne zanima. Jer, kada cijeli državni aparat ne može dati, ne samo međunarodnoj javnosti nego i nama, poreznim obveznicima koji ih plaćamo, niti jedan pouzdani argument gdje bi mogao biti Gotovina, onda je jasno da s nama a ne njima nešto nije u redu.