Odlazak dr. Marijana Mlinarića s funkcije ministra unutarnjih poslova očekuje se već duže vrijeme. "Operativni zahvati" varaždinskog kirurga nisu u hrvatskoj policiji polučili puno uspjeha, pa je pacijent (MUP) i dalje (po)prilično bolestan. Veliki policijski propusti vezani uz slučaj trostrukog ubojstva u Petrinji, osiguranje rukometne utakmice Zagreb — Partizan, nelociranje silovane djevojke koja je mobitelom nazvala na telefon 92, konstantno curenje u javnost povjerljivih podataka ... samo su ubrzali kraj Mlinarićeva ministrovanja. Njemu je, inače, premijer Ivo Sanader, kao i Andriji Hebrangu, omogućio časnu "odstupnicu" s dužnosti — povlačenje zbog zdravstvenih problema, umjesto smjene. Čelnik MUP-a se, naime, nalazi na bolovanju s kojega se, najvjerojatnije, i neće vratiti u prilično neudobnu policijsku fotelju. Već je i njegov izbor na mjesto "vodećeg policajca u Hrvata" iznenadio mnoge. No, Mlinarić je prihvatio ponudu stranačkog šefa da preuzme ministarstvo od kojega mnogi bježe kao vrag od križa. Ubrzo zatim su uslijedila nova kadrovska rješenja (čitaj: čistke), koje su neselektivno "pomele" praktično sve policijske načelnike imenovane u vrijeme bivše vlasti, čiji su predstavnici u svemu tome, kao i u postavljanju novih načelnika, "prepoznali" političku, a ne profesionalnu (ne)podobnost. Kuloari su spekulirali kako je Mlinarić samo formalni potpisnik smjena i novih imenovanja, iza kojih zapravo stoje druge osobe. Nerijetko je kao mentor ministra unutarnjih poslova spominjan Ivan Jarnjak, a u kuloarskim pričama su se "vrtjela" i druga imena.

Mandat bivšeg ministra Šime Lučina je, pak, unatoč mnogim pozitivnostima i negativnostima, na kraju ipak obilježen uspješnim projektom "Policija u zajednici", pa je i Mlinarićevu rukovođenju MUP-om trebalo dati pečat uspješnosti. Zalog tomu je, između ostalog, trebao biti novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama. No, prvobitno polučivanje dobrih rezultata na suzbijanju pošasti prometnih nesreća ove se godine nekako rasplinulo, te smo svjedoci masovnih pogibija (prije svega mladih ljudi) na hrvatskim cestama posljednjih vikenda. Ova je godina, pak, donijela i ekspanziju razbojstava (koja su i inače iz godine u godinu u porastu), posebno u bankama, što je dodatno pospješilo negativnu sliku o MUP-u u hrvatskoj javnosti, "tradicionalno" nesklonoj policiji. Sa svim nagomilanim policijskim (unutarnjim i vanjskim) problemima bi se teško nosio i netko kome je to struka, a kamoli Mlinarić koji je u MUP "zalutao" po partijskoj (stranačkoj) dužnosti. Njemu je svakako od samog početka jasno da se uhvatio u koštac s teško rješivim zadacima, a svaki novi problem dodatno mu je "sapunao" ionako sklisku ministarsku dasku, pa je pad neizbježan. Je li i bezbolan - vidjet će se na daljnjoj Mlinarićevoj političkoj karijeri.