Logično je, stoga, da se Mesić, oslabivši svoj diplomatski autoritet, danas ponajviše ljuti na Gotovinu. Kako u Bruxellesu ne prolaze priče na temu »mi ozbiljno radimo« ili »mi namjeravamo«, uvrijeđeni je Mesić odlučio da skine i ostatak »pozlate« na imenu i djelu odbjegloga generala. Osporio je, ponajprije, da je Gotovina uopće i bio poznatiji i u vojnome vrhu značajniji do 1995., dakle do akcije »Oluja«, zbog koje je protiv njega i podignuta haaška optužnica. Zatim si je malo skočio u usta i optužio istog tog »anonimca« da je zajedno s pokojnim generalom Jankom Bobetkom planirao bitku za Maslenicu, u kojoj je bilo 185 mrtvih branitelja, a nismo se, kaže, »pomakli ni za milimetar«. Mesić smatra da bi Gotovina i za to trebao odgovarati, jer je akcija bila »potpuno nepripremljena i izvedena samo za potrebe izbora«.

Nakon što je prijašnjih mjeseci put do tiska našla sudska dokumentacija po kojoj je Gotovina u Francuskoj osuđen za nekoliko nimalo bezazlenih kaznenih djela, uključujući pljačke i iznude, Mesićeve bi optužbe trebale dodatno oslabiti popularnost koju taj bjegunac uživa u dijelu hrvatske javnosti. Zato Predsjednik uporno naglašava i njegovu moralnu odgovornost, podsjećanjem na paralelni slučaj kosovskog premijera Haradinaja, koji je bez kalkuliranja otišao u Haag, iako je za oslobođenje Kosova navodno zaslužniji nego Gotovina u svojim hrvatskim »rolama«.

Nezgodno je što nakon te bujice Mesićevih optužbi Gotovina i dalje nije ni milimetar bliže hrvatskom pravosuđu, a međunarodna je zajednica sve nestrpljivija.