Desetogodišnje razdoblje postojanja kune kao nacionalne valute nije manifestirano uobičajenim jubilarnim obilježjima. Međutim, držim kako ono barem zavređuje kraći analitički osvrt budući da kunski tečaj neprekidno jača unatoč izraženim inflacijskim tendencijama. Naime, kuna je potvrđena kao iznimno čvrsta valuta, čije oscilacije tijekom vremena nisu poremetile odnos njenog pariteta s vodećim svjetskim valutama. Njenu snagu zajamčile su dvije uvjetovanosti: rastuće devizne pričuve, te niska uvozna inflacija ostvarena u uvjetima rastućeg robnog deficita. Taj sustavni, vrijednosni paradoks, mogao se ostvariti zahvaljujući neprekidnom gomilanju vanjskog duga, ali i rastu deviznog priljeva koji je bio osiguran deviznim transferima iz inozemstva (doznake, prodaja državnog portfelja). Prosljeđuje, kako je usporedo s padom izvoza i s rastom uvoza, kuna neprekidno jačala. I dok kuna u odnosu na vodeće svjetske valute jača, izvozno gospodarstvo, ali i ono orijentirano pretežito na domaće tržište, upozoravaju na gomilajuće gubitke i na slabljenje konkurentnosti uvjetovane upravo jakom (precijenjenom) kunom.

Ta točna primjedba lako je i izmjerljiva usporedbom promjena intervalutarnih vrijednosti kune i gibanja cijena na unutarnjem tržištu. Pokazuje se da su samo u zadnje dvije godine domaće cijene rasle brže u odnosu na vrijednost kune za oko 15 posto, za koji je omjer izvozno gospodarstvo povećalo troškove u odnosu na inozemne konkurente. Naravno, nakon svega se postavlja pitanje: do kada će rasti intervalutarni tečaj kune, odnosno do koje će granice ići njegov raskorak u odnosu na rast domaćih cijena? Prije nego što pokušam odgovoriti na to pitanje, potrebno je ponuditi kraću analizu stanja i tendencija u gibanjima gospodarskog i financijskog sustava zemlje.

Naše gospodarstvo doživjelo je istodobno fazu forsirane deindustrijalizacije i tercijarizacije, što je rezultiralo propadanjem proizvodnje i jačanjem uslužnog sektora. Budući da su se ti procesi ostvarili nekontrolirano, bliže rečeno stihijski, već prethodno niska konkurentnost domaćeg gospodarstva na svjetskom tržištu dodatno je pogoršana. Takav nagli zaokret u gospodarskim trendovima stvorio je golemu masu nezaposlenih koja je do danas postala konstanta sustava, također, on je višestruko povećao sklonost prema uvozu, što je preraslo u trajno obilježje. Procesi o kojima je riječ simultano su nastajali podupirani u osnovici politikom privatizacije i koncepcijom stabilizacije kune.

Niska zaduženost zemlje u početku, i visoki uslužni devizni priljevi, pružali su argumente takvoj gospodarskoj politici, dok se problem nezaposlenih smatrao privremenim i srednjoročno strukturno razriješivim. Zamjena domaće proizvodnje uvoznom, koja je bila jeftinija, podupirala je niski cjenovni indeks robe i usluga, dok je visoka devizna komponenta jamčila intervalutarnu stabilnost kune. Financijski sustav je, nakon hiperinflacijskog brodoloma početkom devedesetih, u prvoj fazi koja je trajala do završetka 1995. godine, stabliziran. No, u drugoj fazi, koja je završila tijekom 1999., doživio je ponovni brodolom kroz opću sustavnu nelikvidnost i, u konačnici, krizu bankovnog sustava. Međutim, nakon sanacije bankovnog sustava, ništa više nije stajalo na putu stabilnosti i jačanju kunskog tečaja. Kolateralne žrtve, deindustrijalizacija i nezaposlenost, prebačene su na leđa države, čime je zatvorena sustavna koncepcija u cijelosti.

Aktualnu fazu gospodarstva i posebice državnih financija opterećuju dva povezana dugovna salda - onaj prema inozemstvu i onaj prema proračunu. Inodug zbog strukture financijskih efektiva (pričuve) ne može bitno utjecati na likvidnost, a samim tim ni na tečaj kune, unutarnji pak dug povećava troškove poslovanja, ali ne utječe bitno na rast cijena sve dok se nezaposlenost i standard mogu pretočiti u kolateralne posljedice stabilizacije. Evidentno, to je moguće jer ne postoji sindikalni pritisak i jer je prisutna politička neosjetljivost u odnosu na socijalna, razvojna i demografska pitanja. Ako se perspektivno uspije kontrolirati nezaposlenost i standard, kuna će ostvariti još veće rekorde stabilnosti i aprecijacije nego danas.