Najavljeno partnerstvo Ive Sanadera i Carle del Ponte palo je u vodu već na prvom koraku i oni nikada neće postati detektivski tandem po uzoru na »njujorške plavce«.

Dok Haški sud optužuje naše špijunsko-novinarske snage, Markicu Rebića, Ivicu Marijačića, Domagoja Margetića i Stjepana Šešelja, prijeteći im čak i sa sedam godina zatvora zbog otkrivanja tajni koje nisu smjele biti objavljene oko odbjeglog generala Gotovine, premijer i njegove uzdanice pokušavaju se igrati još jednom skrivača tvrdeći kako je glavna tužiteljica »neuvjerljiva«. Analizirati »nelogičnosti« koje je u svom posljednjem obraćanju javnosti iznijela Carla del Ponte, gluplji je i teži pothvat od onog Sizifovog. Onaj tko se bez čvrstih argumenata usudi iz optuženika pretvarati u tužitelja, očigledno se nagledao previše američkih televizijskih serijala. Čak da međunarodna zajednica raspolaže potpuno pogrešnim podacima, »insinuacije« glasnogovornika ICTY-ja Jima Landala »smrde« samo na prijetnju prvoga stupnja. Svatko razuman morao bi se upitati kakve tek slične sprege u svom fasciklu drže haške hadžije dok ne prozovu i one koji su na znatno višim položajima, recimo, autore i organizatore »ekskluzivnog« interviewa s Gotovinom?

Uporno ponavljanje obrasca »on nije u Hrvatskoj, a mi ne znamo gdje je«, potpuno je pogrešna igra skrivača. Zašto bi netko sa strane pružao dokaze našim tvrdnjama, kada mi baš ničim nismo dali uvjerljive protuargumente za ono zbog čega smo na optuženičkoj klupi? Grlena recitacija »drž'te lopova!«, bez suvisle kooperativnosti, bila bi i u slučaju znatno bezazlenijeg krimena sumnjiva i najobičnijem policajcu pozorniku. Jalova je poruka Ive Sanadera kako »mi imamo više informacija nego oni«, jer da je tako onda bi i Haag i Bruxelles s vidnim olakšanjem požurili da »slučaj Gotovina«, što je moguće prije, stave ad acta. I to prikažu ako ne kao svoj, onda makar kao obostrani uspjeh.

Ovako, premijerova izjava odudara od najave prihvaćanja partnerstva s Haagom i isticanja »pozitivnih poteza« i sugerira da ćemo se i dalje nastojati, naravno bezuspješno, bosti s rogatima, radi kratkotrajnih dnevno-političkih interesa stranke na vlasti. U tom duelu mogla bi profitirati tek susjedna Srbija i Crna Gora koja, učeći na našoj nevolji, trenutačno poručuje iz usta ministra Rasima Ljajića kako neće dopustiti da, poput Hrvatske, postane talac bilo koga kada su europske integracije u pitanju. Još nam samo to treba, da oni postanu Carlini ljubimci, a mi preuzmemo njihove balkanske asocijacije na švelju naše sudbine kako nam giljotinom prijeti netko tko nije »ni baba ni deda«.

Na koncu bajke, kao »naravoučenije«, mogli bismo umjesto Mesića i Sanadera dobiti Paddyja Ashdowna za glavnog lika našeg »Monty Python showa«.