Dogodilo se baš ono što smo i predviđali: Carla del Ponte je u saslušanju pred europskom udarnom grupom – taskforce – izvukla baš fotografije jumbo plakata s generalom Gotovinom koji su osvanuli po Hrvatskoj da bi dokazala da u Hrvatskoj postoji široka mreža podržavatelja Ante Gotovine koja ima svoje pipke u paralelnim strukturama vlasti u Hrvatskoj.

I bez obzira što se mnogi od tih plakata nalaze na privatnim terenima, oni baš dokazuju da hrvatske vlasti nemaju ni moći ni volje da građanima objasne da u ovom trenutku podrška odbjeglom Gotovini nije herojski čin, već čin izdaje hrvatskih nacionalnih interesa. I kukavištva... Stavovi Carle del Ponte su tužilački, kruti i tvrdi. Iako je priznala da je Hrvatska napravila korak dalje od statusa quo zbog kojega su i pregovori s EU odgođeni, ona je dala i još jednu nesmiljenu ocjenu: pohvalivši premijera Sanadera, ona mu je istovremeno izrekla i najžešću kritiku, kazavši kako informacije obavještajaca najvjerojatnije i ne dopiru do premijera Sanadera. A to može samo značiti da premijer nije više na kormilu i da je hobotnica paralelne, okultne podzemne moći nadvladala legitimnu strukturu vlasti. Ako je to tako, onda znači da Sanader više nema vlasti niti moći da svoje formalne prerogative pretoči u političku akciju. To bi bila pogubna ocjena stanja u Hrvatskoj. Nakon takve konstatacije slijedi samo zabrinutost za Sanaderovu sudbinu: hoće li on pokleknuti i potčiniti se ovim okultnim centrima moći kojima je premrežena Hrvatska ili su ti isti centri moći namijenili Sanaderu Đinđićevu sudbinu? To je krajnja implikacija tvrdnji Carle del Ponte, koja izaziva zebnju među onima koji prate hrvatska zbivanja, u zemlji i izvan nje.

Srećom, Sanader je unatoč mnogim olujama još uvijek »in command«. Dokazuje to i razračun s desnim krilom HDZ-a, do kojeg je neminovno moralo doći, a na što smo upozoravali i na ovom mjestu. U tom obračunu Sanadera sve više događaji guraju prema političkom centru, sve dalje od ekstremnih nacionalista, radikala, post-ustaša i, u krajnjoj liniji, sve dalje od podzemne strukture vlasti koja u Hrvatskoj djeluje u maniri »undergrounda«, još naturalnije od istoimenog Kusturičinog filma.

Sanader se nalazi između dvije vatre, a ona koja dolazi s desna sve mu je bliža i opasnija. No unatoč tomu tri su događaja koji ohrabruju nepristrane promatrače koji žele Hrvatsku što prije u okrilju EU, »europeiziranu« i oslobođenu svih balasta prošlosti. Prvo, premijer Sanader je odlučno raskinuo s praksom ambivalentnih izjava o Gotovini, koje su toliko koštale njega i njegovu vladu, a i sve nas. Sanaderova jasna i nedvosmislena izjava sušta je suprotnost petljanjima bivšeg ministra Žužula i neuspješne predsjedničke kandidatkinje Jadranke Kosor. Sanader je otvoreno, i hrabro, dao jasno do znanja da se ne bi ni najmanje kolebao da susretne Gotovinu i da bi ga dao smjesta uhititi. Iako sa zakašnjenjem od šest mjeseci, ova je izjava dobrodošla i odlično je primljena u krugovima EU. Drugi je važan događaj, prošao gotovo nezapažen, da su na jednoj izbornoj listi za predstojeće svibanjske izbore osvanuli i neki Srbi. Za uzvrat, sada bi se trebali i neki HDZ-ovci pojaviti na srpskim listama, pa da zaključimo da smo konačno postali normalna zemlja i da smo izliječeni od virusa nacionalizma koji nas je podugo drmao.

Treći je značajan događaj već spomenut obračun na »hrvatskoj desnici«. Slavonski je lider Glavaš isključen iz HDZ-a, doduše zbog krivog razloga: formalno zbog zalaganja za regionalizaciju Hrvatske, što je normalni korak na koji će se i HDZ jednog dana morati odlučiti, bez obzira koliko se svi mi skupa batrgali u tvrdoglavljenju. Regionalna strukturiranost Hrvatske je povijesna, kulturna, politička i logična činjenica, a ne samo plod pritisaka EU i njegove regionalne politike. U ovom obračunu Glavaš je isključen iz HDZ-a slično kao što je i čikaški gangster Al Capone suđen zbog utaje poreza, a ne zbog ubojstva protivnika. Tako je i Glavaš politički eliminiran s krivim obrazloženjem, iako je premijer Sanader dao naslutiti koji je pravi razlog, kada je rekao da ga mnogi iz Slavonije nazivaju i zahvaljuju mu što je prekinuo Glavaševu strahovladu. O toj strahovladi i jest riječ. Previše takvih strahovlada još uvijek ima u Hrvatskoj, u svakom malom mjestu gdje nema pune ulične rasvjete, gdje se u polumraku još uvijek događaju strahote, od ubojstava srpskih povratnika do (pokušaja?) silovanja crnkinja. Nakon pada strahovlade Glavaša u Slavoniji, Sanader će se suočiti sa strahovladama drugih lokalnih gaulajtera. Možda će i oni biti eliminirani zbog sasvim sporednog razloga – što su se, primjerice, prejeli janjetine ili zbog neke druge gluposti – ali bitno je da ipak budu maknuti. A Sanader će moći uhvatiti čvršće kormilo u ruke tek kada dovrši posao reforme svoje stranke i kada objasni javnosti koje su tih šest točaka odlučne akcije što ih je obrazložio europskoj taskforce, jer u tim točkama leži i naša budućnost. Sanader je za njih dobio pohvale u Bruxellesu, red je da dobije i podršku demokratske javnosti, ako to vodi eliminaciji one hobotnice o kojoj je prije bilo riječi.