Nakon što se proteklih dana javno očitovao kao ekonomski komentator i vojni povjesničar, predsjednik Republike Stjepan Mesić predstavio se i kao medijski analitičar dugog pamćenja. Ocjene koje je izrekao na međunarodnoj konferenciji o ulozi medija u tranzicijskim zemljama istočne Europe u posljednjih 15 godina, podjednako su istinite i precizne kao i njegova nedavna paušalna kritika Vladinih ekonomskih poteza, odnosno ocrnjivanje hrvatskog vojnog vodstva za akciju »Maslenica« 1993. godine. Poslije rata, svi su generali, pa tako i predsjednik Mesić, koji danas nije zadovoljan medijima, baš kao što jučer nije bio zadovoljan drugim dijelovima hrvatske stvarnosti.

Mesićeva kritika medija i njihova rada u posljednjih petnaestak godina prilično je promašena te u njoj ima podosta miješanja krušaka i jabuka. Predsjednik je optužio medije za senzacionalizam i »serviranje divovske crne kronike« te da su političke »analize poprimile stranačke boje«. Pritom nije iznio nikakve primjere, ali jasno je da Predsjednik ne shvaća da mediji samo prate stvarnost i recentnu društvenu klimu koju stvaraju, između ostalih, i najviši državni dužnosnici.

Predsjednik Mesić zaboravio je na vlastitu odgovornost i kad je govorio o »čistki« novinara koju je provela njegova stranka početkom devedesetih. Kao predsjednik Vlade i Sabora, zacijelo je mogao utjecati na otpuštanja na HRT-u ili u drugim medijima. No, tada je šutio, dok danas s visoka brani novinare za koje kaže da su imali »antihrvatske stavove«.

Primjedbe da su u današnjim medijima »etičnost i odgovornost neprepoznatljivi«, velika su uvreda novinarskoj profesiji. Najlakše bi bilo odgovoriti da smo u tome najbolji partner politici, ali to ne bi bilo točno. Za razliku od političara, novinari još otkrivaju i komentiraju društvene probleme, afere i sukobe interesa u kojima sudjeluju Mesićeve kolege po struci. Mesićev obračun s medijima, zaogrnut u politikantski lažni moral, najobičnija je podvala javnosti.