Cijenim vaše novine i rado ih prelistam kad mogu.Pročitao sam članak novinara Drage Pilsela, na koji me upozorio kolega biskup Josip Mrzljak. Moram priznati da sam veoma žalostan nakon pročitanih redaka. Poznajem gospodina Pilsela i nije mi nepoznat njegov polemički stil. Kritičnost, pa i polemiku cijenim kod novinara i nisam a priori protiv toga. Ipak, ovaj puta bio bih najradije njemu osobno poslao ovih par redaka, ali nisam mogao pronaći njegovu elektroničku adresu nego samo vašu pa se želim na napis osvrnuti i reći koju riječ vama.

Istina je, smije se sve kritizirati i o svemu promišljati, ali kad se od onoga što je – štono se veli – jasno k'o sunce pravi problem, tada taj postupak govori samo i isključivo o onome tko to učini. Kardinal Stepinac kristalno je čist, dapače sjajan kao sunce, u svim svojim odnosima, kako prema ustaškom tako i prema komunističkom režimu. Stoga, oni koji ga prljaju ne ukazuju na njegovu nego isključivo na vlastitu prljavštinu. Odnosno, na nečiste motive i namjere koje pokušavaju sakriti nabacujući se neistinama na osobu čija je savjest bez sumnje bila sasvim utemeljeno mirna, i to ne samo na montiranom procesu 1946. nego i tijekom NDH.

Vaš me novinar poučava o »izvorima«. Promociji knjizi I. & S. Goldštajna, Holokaust i osobno sam prisustvovao, pročitao mjesta na koja me upozorava gosp. Pilsel, i mogu reći da to jest ozbiljan rad, ali nije povijesni izvor. Nipošto pak nije jedini mjerodavni sud koji bi o kardinalu Stepincu i njegovu držanju donio posljednju riječ. Autori te knjige zaključuju da je njegov odnos prema NDH bio višeslojan. No, postoje i druge studije koje ne zaključuju na isti način, nego dapače posve u prilog zagrebačkog nadbiskupa i njegova zauzimanja za pravdu i dostojanstvo svakog čovjeka pojedinca, bez obzira na to iz kojeg je naroda ili religije bio, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Dopustio bih si poučiti vašeg novinara – da uzvratim »učiteljski« – da može pročitati o odnosu kardinala Stepinca prema vlastima NDH i to od autora, koji su doista izvori, jer su i sami bili sudionici tog vremena i poznavatelji nadbiskupa Stepinca: Ivan Meštrović u djelu »Uspomene na političke ljude i događaje«, Zagreb 1993., osobito str. 324-325 i 333-335, te Amiel Shomrony »Odnosi Katoličke crkve u Hrvatskoj i Židova u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata« u knjizi »Šeper. Veritatem facientes in caritate«, Zagreb 2003., str. 295-297.

I na kraju ovog mojeg osobnog pisma – koje nije kao na adresu CNN-a upućeno službeno niti u ime bilo koje institucije HBK – mogu vam samo reći da ovakvo pisanje kud i kamo žalosnije od bilo kakvog izvješćivanja stranaca o nama. Ako mi sami ne cijenimo ni »najsvjetliji lik Crkve u Hrvata«, kako je kardinala Stepinca nazvao papa Ivan Pavao II., tada nije čudno da nas blate stranci koji nas ne poznaju. No, rekao bih, sve to govori samo o nakanama onih koji o tome na taj način progovaraju, ali koje obični puk ne sluša jer zna da je istina nepotkupljiva, reagira pomoćni biskup zagrebački dr. sc. Vlado Košić.