Novi list: 04. 05. 2005.
Priučeni političari
Piše: Gabrijela Galić
»Ništa im ne zamjeram«, prokomentirao je potpredsjednik Vlade Damir Polačcec nakon što ga je radništvo okupljeno u Maksimirskoj šum bespoštedno izviždalo dok im je on na svojstven način pokušao čestitati Praznik rada. A zapravo, Polančecova poruka i riječi koje su nakon nje uslijedile tako jasno govore koliko su ga duboko radnički zviždući kosnuli. Do boli. Što i nije čudno za čovjeka koji je na radničkom primjeru samo pokazao da u njegovu životu mjesta za kritiku nema. Naravno, kritiku upućenu njemu, odnosno Vladi koju predstavlja.
Kritika, očima potpredsjednika Vlade, predstavlja sukob. Kritika, kako on to svjedoči svojim istupima, eliminira svaku vrstu razgovora. Kritiku, naprosto, treba zabraniti. Naravno, onu koja bi se mogla uputiti Polačecu i njegovim kolegama ministrima. No, dobrodošla je svaka kritika koja će Polače
c i njegove kolege uputiti drugima.Doći narodu, koji najbolje zna s kakvim i kolikim plaćama i penzijama živi, i pričati o uspješnim ekonomskim pokazateljima može samo osoba koja živi u nekom paralelnom svijetu. I onda još narodu tvrditi kako su, eto, plaće porasle, troškovi života pali. Istom onom narodu koji se tri sata gurao u redu za besplatan grah. Ne samo zbog toga jer je tradicija pojesti porciju graha na radnički praznik. Takav nastup može odabrati samo cijepljeni narcisod.
No, radnička masa pred Maksimirskom binom, vjerojatno nije spontano pokazala što misli o Vladinim pozitivnim statističkim kretanjima. Na rekaciju što je zaderala srce dužnosnika, narod su »navukle« sindikalne vođe. E, a oni su pokazali da nisu spremni na socijalni dijal
og. Jer se socijalni dijalog ne vodi kritizirajući Vladu.Sindikalne vođe, ili neki od njih koji su se usudili pokazati zube Polančecu, dobro su i prošli. To ne znači da u idućim tjednima Vlada preko svoga potpredsjendika zaduženog za gospodarstvo neće smisliti učinkovitu osvetu. Baš onako, kao što se Vlada pokušala obračunati s domaćim poslodavcima na koje se Polačec osuo svim raspoloživim arsenalom. Jedino je otvoreno pitanje hoće li osveta sindikalnim vođama koji kritiziraju biti odrađena po istoj m
atrici – malo kritike pod imenom i prezimenom, a malo u »offu«.Potredsjednika Vlade nitko nije natjerao izaći na Maksimirsku pozornicu. Nitko ga nije tjerao na prosipanje mudrosti na krivom mjestu. Njegovi postupci, jasno pokazuju s kakvim političarom i sindikati i poslodavci imaju razgovarati. S priučenim političarom kojeg bi hitro trebalo poslati na jedan komunikacijski tečaj, ako već ne maknuti iz fotelje koju još nije niti zagrijao. Ako se odluči za tečaj komuniciranja, onda bi već u prvoj lekciji
trebao suočiti s lekcijom o demokraciji, slobodi govora, uvažavanju različitosti. I dobro zapamtiti da su vremena u kojima je dijalog prestavljao isključivo povlađivanje miljenju pristiglom iz nekog centra moći, prošlost.